E-book Slavica Mijatović - Elez | Page 47

Nisam imao nameru da ikome stvaram neprijatnosti. Tebi sam priču ispričao jer sam video da imamo ista interesovanja i da bi ti imala razloga da se susretneš sa njim.” ''Postali smo bliski, veoma brzo. Na kraju mu se učinilo ”već viđeno''. Neću mu reći da smo blizanački plamen, neka sam ukapira. Sada vidim da su ezoteristi u pravu. Kada se blizanačke duše sretnu, muška strana će se nesvesno povlačiti, neće tako brzo priznati da je srela svoju žensku polovinu. A jesmo, znam da jesmo!'' ''Polako, Marta, ima vremena. Za tebe će se vezati, bićeš mu potrebna, zauvek. Neka ga, on je veliki čovek. Mora svoje emocije kontrolisati i ispoljavati kada dođe za to vreme. Ja ću ga sutra kontaktirati.” ‘‘Dobro, hvala vam, puno. Kaže, čitao je moj blog. Šta li je pomislio, kome sam pisala one ljubavne tekstove? Ili ih nije ozbiljno shvatio?'' ‘‘Pobedi tugu, to ti je neprijatelj broj jedan. Kada osetiš radost u srcu zbog ljubavi prema nekome, onda nećeš biti magnet za patnju. . .” Nije imala prava da se usprotivi ovim savetima. To što je otišao, a vratiće se, nije bio razlog za tugu. Objavila je post o ”orlovima''. Ispod njega nalazio se i srceparajući tekst, od pre nekih mesec dana, kada nije gajila nikakvu nadu da će Filipa uopšte i upoznati. Na kom boku spavaš, pomislim... Evo ga, počinje dan, otvorila sam kapke jer moram, ne što želim... Gledaš li u zid, ili u sat koji poziva da ustaneš? Zove li te posao kao i mene, želiš li da sve bude drugačije 47