voli freske koje ”govore''.
''Ubedili ste me i ovaj put. Ako dođe baš on, vi ćete se
svađati a ja ću glumiti da ga se ne sećam.”
Marta i dalje nije delila mišljenje sa Filipom, kada je
stari monah u pitanju. ”Rekla sam ti da grešiš. Ja sam
čula mnoge reči hvale za njega. Odoh da se odmorim,
bežim u sobu. Ako zaspim dok ne krenete, probudite
me.”
Krenula je uza stepenice, u želji da se što pre spusti
na krevet. Od umora su i emocije ovih dana pomalo ut ihnule. Slučajno je pogledala Filipa i kosnu je njegov
pogled.
‘‘Zaboravila si, da mi je onda pročitao misli.”
Osetila je nelagodnu hladnoću u stomaku. Bilo je
zaboravljeno ono što nije trebalo da se zaboravi. Nije
mu odgovorila ništa, odvukla se gore i odglumila da joj
nije ništa. Umesto da legne, otvorila je prozor u želji da
udahne svež vazduh. Život se pretvorio u dramu i sve
izgleda kao deo nečijeg ”plana'', a sve što je želela bio je
Filip. I želela je da što pre dođe kraj ovoj priči, jer će Filip, posle tog završetka, jednostavno morati da bude sa
njom. Shvatila je da su njegova osećanja jaka i da u
njemu postoji ljubav. Mora ga pustiti da pobedi svoj ego
i prihvati svoj drugi deo. Filipov problem bio je strah od
prevelike ljubavi, plašio se da neće podnet i prejaku oluju
koja se dešava na vrhuncu samospoznaje. Šetala je kroz
sobu, od prozora do vrata i nazad. Set ila se Nebojšinih
reči, niko se ne moli a svi bi hteli istinu. U pravu je, zaboravili su na mir, strpljenje, zahvalnost. Pre samo mesec
166