crveni, da smo se uplašili kako će pući. Pretpostavio sam
da je tek sada bila svesna onoga što sam joj nedavno
priznao. Zbunila nas je njena tvrdnja.
‘‘Misliš, mit o dvoglavom orlu stvoren je iz nečijeg
tumačenja članka iz Biblije? Neko je shvatio šta su orlovi u
Hristovoj priči i tako stvorio crtež dvoglavog?”, zaključio
sam i osetio da je ovo stvarno iz srca. Bio sam ponosan
zbog nje. Obratio sam se Nebojši i Davidu kao da ću im
napakostiti. A njima su oči svetlele od radosti, bili smo na
dobrom putu.
‘‘Vidite, Martino srce je progovorilo. Pitajte nju više
nego mene, možda će biti brža i jasnija.”
‘‘Ne, nego se vas dvoje dopunjujete. Što Bog sastavi,
niko ne rastavi”, rekao je Nebojša kroz tajanstveni osmeh.
Marta se postidela, jer ja tada još nisam znao da se ona
Nebojši poveravala. Hteo sam da prekinem neprijatnu
situaciju, i to u njenu korist, pa sam skrenuo na drugu
temu.”Crkva je zaključana. Gde idemo dalje?''
Nebojša i David su na kratko zaćutali, kao da
razmišljaju šta će sa mnom. David još jednom pogleda u
crtež.”Zbog ovoga smo te doveli i što nas je ovo selo
najviše podsećalo na ono iz tvog sna. Hteli smo da obilazimo Hercegovinu, danas i sutra. Ti stećci, veliki su tragovi.
Da ti se podsvest otvori što je više moguće. Jer treba nam
čudo i samo nas to može izvući.”
Sve vreme sam pretpostavljao da nešto kriju. Hteli su
nečega da me poštede ili da odrade na svoju ruku. I bio
sam u pravu...
144