‘‘Šta si još čula, ko ti je šta rekao? Marta, Zver ne
postoji u ljudskom obliku, to je sav ovaj lažan svet u kom
postojimo!'', pokušao je Filip da je ubedi u ono u šta ni
on sam više nije bio siguran.
‘‘Izvinite, ja nemam više živaca! Kida me griža savesti, jednim delom sam krivac! Htela sam da upoznam Filipa, htela sam da pomognem istini, ali nisam se nadala
ovoj katastrofi. Našli smo se u horor filmu. Sad se priča i
o Antihristovom dolasku, ne mogu to podnet i!''
‘‘Nisi ti krivac, ovo je božija volja! Vidiš i sama da te je
nečija ruka dovela u naše živote!”, rekao je Lazar. “I ja
sam jedno vreme bio ljut, sve dok nisam shvatio da smo
odabrani. Moramo prihvatiti igru, ne preostaje nam
ništa drugo. Ti si, Filipe, na meti zbog svog talenta, bilo
kome. Priznaću ti nešto. Ja sam ocu javio u šta si upleten. I on je odlučio da angažuje onog Aleksandra
Damnjanovića, da ispita naše poreklo. Poverio mu se,
mislim da je ispričao sve. Odgovor je šok za nas. I
dovodi do istine. Potičemo od nekog Eleza Bafta, izbeglog Katara iz Francuske koji se nastanio u Bosni. Baft
je, u stvari, prezime Baftić. Nosili su ga kasnije njegovi
potomci. Sin Mihajilo, živeo je na Kosovu i nosio prezime Elez, a Mihajilov sin Vitez, on je začeo lozu kojoj je
dao prezime Vitezović. I to su naši... Elez je ime nastalo
od imena samog Boga El, a Baftić od imena boginje Sofija, ili Bafomet.”
Filip je pažljivo slušao brata i pomislio da je i ovo ipak
san. Svaku reč doživljavao je kao novi šok i preveliko
uzbuđenje. Sada je on bio u iskušenju da zaplače.
131