dešava i dužnost mi je da znam.”
Bogdan je sedeo za radnim stolom u svojoj sobi, šake
su mu bile spuštene na tastaturu kompjutera, pogled
odlutao negde u daljinu, kroz prozor. Video je suprugu
Janju kako zaliva cveće, iščekuje goste, Lazara i Vesnu sa
decom. On ih je zvao, morali su razgovarati. Janji je malo šta od svega bilo jasno, prostodušna domaćica nije
imala vremena za takva pitanja. A u virtuelnom
sandučetu, pojavilo se još jedno pismo.
''Naravno da smo pronašli tvoje korene. Ti si o tome
podsvesno razmišljao sigurno pola života! Načuo si malo
od oca, od dede, od familije. . .”Sumnjivi” koreni su te
progonili, a odraz te istine jeste tvoj stariji sin, ali i ti sam.
Vidiš, Bogdane, vaš praotac jeste stigao sa Kosova, ali je
rodom iz Bosne i Hercegovine. Ime njegovo beše Mihajilo.
Njegovo prezime na Kosovu bilo je Elez. Da, liči na tursko
ime, ali pogledaj šta u tom prezimenu stoji. EL, jedno od
najstarijih imena za Oca Tvorca! A Mihajilo je u Hercegovini živeo u porodici koja se nije prezivala tako, Elez je bilo
ime njegovog oca. Po učenju Nazarena i Katara, naš nebeski otac jeste El a majka Ašerat ili Sofija. Mihajilo je iz
bogumilske, tj. katarske porodice.”
'‘‘Kako se prezivao Elez? Ašerat, Sofija?''
‘‘Blizu si brate. Ašerat i Sofija su skrivene pod šifrovanim imenom Bafomet. A od reči ”Bafomet” nastalo je
101