THE REST OF 1. – Marina Adamović – LIRIKA – the end
16.
nebo mesec ja... ja nebo mesec... ja mesec nebo... mesec nebo
ja – duša mu se igrala igra (la-la-la-la-la) ili je nekome davala
znak. kome? kome? o! ne! ona je bila na sprovodu insekata i
pevala oproštajno opelo (lo-lo-lo-lo-lo!)
kada odrasteš – govorio mu je otac – moraćeš biti dovoljno
mudar (ja? zar?) da rukovodiš životom po pravilima ljudskog
jata. znao je da će ih (ne-na-merno (pa on je iz drugog jata))
prekršiti čim nauči da leti. i – eto. poleteo je. sada traži insekte
po svom izboru a kad ih nađe u dovoljnom broju, sažali se i
sahranjuje ih – ima za to posebno opremljeno groblje od
gnezda kraj ružinog stabla.
na sprovod odmah pozove i kamingsa da čita molitve kô
autostoper iz dakome. a ko će kome ako ne svoj svome... ne?
kamin(n)gs
54