THE REST OF 1. – Marina Adamović – LIRIKA – the end
15.
jesen je. osećam to po
zagasito-zelenom prekrivaču od pliša,
po uzdahu sunca koje plače i moli vlastiti odsjaj da se vrati i po
talasu dvokrilih nebeskih uzdanica. Jesen je, ali ne u meni. u
meni su četiri godišnja doba, koja se javljaju po svom
nahođenju. danas me je posetio li tai po i zima mu je priredila
dobrodošlicu. on je sedeo tako mirno da sam pomislila da ja
ne postojim. iznenada je tiho rekao –
a suze bez prestanka iz očiju mojih
samo teku i teku.
uzalud je zima dozivala leto. jesen se učvrstila i u meni odajući
počast zimskom caru leda i snegom ispisanih stihova. satima
su dvokrile nebeske uzdanice raskidale tamu septembarskog
mûka. blještale su poove suze u padu – borova krošnja – moja
bašta od pliša.
kamin(n)gs
53