THE REST OF 1. – Marina Adamović – LIRIKA – the end
8.
Živeo je u svom godišnjem dobu... Oslikane reke, lepote
preliva, muzičko drveće i pregršt sećanja... Tako umnožen, on
bi se pretočio u bezgranično nadanje, ali nije znao da je samo
ono beskrajno... nije znao da zaljubljenost u jedno doba može
zaključati sve tajne sveta... šteta... uvelo lišće, mutna reka, i
žalosno sunce – sakrili su tajnu sutrašnjice. beskrajna
posvećanost brazda, u tajnu uramljuje lice. sećam se čoveka
koji je živeo u svom godišnjem dobu... oslikane reke, lepote
preliva, muzičko drveće i pregršt sećanja – tiho hoda kraj
njegovog groba... šteta...
kamin(n)ngs
46