Marina Adamović – MELPOMENA
br. 11
Majko
stvarno mi nedostaješ
ne treba mi blaga ruka
ne treba mi skrovište za tajne
trebaš mi ti
i ljuta
i umorna
i nenasmejana
strah od smrti ti je bio podzemni
bežala si ~ klela se ~ krstila i palila sveće
ja ih ne palim i boga iz kuće gonim
osim kad je s tvojih usana sišao
krvav, umokren, s iglamas i pelenama
e, onda sam mu dozvolila nešto tajno
majčice
hajde, već, obrati se
rekla si na rastanku da ćeš me pripremiti....
oh, pa da
možda je ovo sećanje na tebe
relikvija!
možda te prizovem nekako
da mi opereš srce
možda
i znaj
nasuprot tebi
ja se ne plašim, ne!
ti si (sva uzdrhala) prihvatila njene bajke
eto
počnimo od toga
ispričaj mi
jednu, ma
35