i da je to dosta da gosti arivaju, ca po vami
hoće reć da ni potriba maknit guzicu da se co
promini na boje. Mi smo govorili, sastajoli se,
iskupi son okolo sebe nojpametnije jude ca
son moga noć u For. Ni to bilo lako. Vi niko ne
govorite jedni sa drugima, niko ne pito
drugega kako mu je i ca bi ucini, sve jo, jo, jo,
meni, meni, meni. A svi pametni! Svi znaju ca
bi itili prominit, ma kad je za se ormot, na,
nikoga. Ucinili ste paloce, stavili sve na
Internet, fureštemu dote kjuc i epeta ga vidite
apena kad tuko hodit ća. Pri se kokolalo okolo
gostih, iskuho bis nin veceru, do dvo pomidora
iz vartla, stali bidu ti dvi šetemone, a danas
moliš Boga da ti pošjedu šolde i gredu ća,
jerbo ko će cistit za njima, razvrstat smeće,
prat makine lancunih. Vi biste gospodu
kakova je hodila u naše vrime, a dohodidu von
dica bez ocih i materih.
Celegat: Preuzvišeni, ma Vi ste malo strogi.
potriba da se raštanfaju jerbo kafa i kokakola
nisu dosta, onda su na svaki kantun oni ca
prodojedu nike mole botune ili proh koji, kako
cujen, vrotidu forcu u tilo. Je se to raskrobi u
vodu i popije?
Celegat: Ne, preuzvišeni, oto je…
Duboković: Ne znon ca je, ma vidin da je od
tega duroda do parvi desetega i onda svi
potonete i ćapo vos nemoć kako da ste
betežni. Pok utecete iz Fora za ozdravit. A u
naše vrime su dohodili u For za ozdravit. Ol su
Vos kolera i kolika ćapale?
Celegat: Govoridu da je zima u For martvilo,
da ni pasa na pjacu.
Duboković: To je radi tega ca ne grete
vonka, onda se razbolite. Zatukli ste se u kuću
i placete da nimote co cinit. Pojte pogledot je
co potriba susidu, prijateju, zermonu. Ucinte
đir, fala Bogu, imote di poć u đir, uvik ćete
trefit nikoga i nećete ujot maganje. Uredte
mocu u poje. Pojte na ariju. Pojte na more.
Hodte jedni ki drugima. Kad je cagod na pjacu
ili u Arsenol ili u crikvu lipo pojte vidit ca se
dogođo. Neće vos ćapat martvilo. A i vidit ćete
pasa na pjacu. Sad svi imaju pase i cujen da
hi veće jubidu nego ženu, muža ili braću i
sestre.
Duboković: Nojmanje ca su ota bidna dica
bez ocih i materih, nego bidni nimodu za
postole, za bokun gaćih ili fuštona, gredu
okolo dobota i bez mudontih. Nimodu za jist
alavija kuhaniju, nego jidu sengviče. Onda su
certi odoćali da je tako dobro, onda sad svak
prodoje sengviče. Onda je svak vidi da je otoj
mladosti priša kad arivo, sve se penson da ni
je posli odmora u For juto potriba vazest još
jedon odmor, onda ste napunili porat i svaki
kantun sa rentićima. Onda son vidi da ni je Celegat: Ca Von se pari od Vaših naslidnicih i
Crikve u naše misto?
Duboković: Za jednega son cu da ni nikad u
For, a za drugega da puno prediko. I vidi son
da sve manje svita gre u crikvu. Kako je povist
puno putih pokozala, tuko se dogodit nika velo
dežgracija da se svit vroti Bogu. Nošli ste
druge Boge, i one od korte, i one sa cetiri
glove, i one sa cetiri noge. A mojima
naslidnicima jedino mogu porucit neka se ne
strašidu govorit dreto šćeto, pogotovo obo
maganjima ca su u For.
Celegat: Kako vidite For za sto pedeset
godišć?
Duboković: Govoridu da će bit pod more. Ma
isto će bit lipo jerbo ćedu virit nojviši podi od
palocih pok će For diventat još lipji i stariji
Tajland.
Tica Celegatica