HVARANI SU PRIJATELJI STRANCU, ALI NE PRATI IH GLAS DA SU PRIJATELJI IZMEĐU SEBE.
DEJA VU ILI SUMRAK CIVILIZACIJE? 1510. – 2010.( 500) 1612.-2012.( 400) 1868 – 2018.( 150), 2017.
Déjà vu( franc. " već viđeno "), déjà vu doživljaj ili déjà vu pojava, označava psihološku pojavu koja se izražava u smislu da se nova situacija već dogodila, da je negdje viđena ili u snu doživljena. Termin je stvorio francuski filozof, parapsiholog i promotor esperanta Emile Boirac. Preuzeto s wikipedije( o. a.)
Stoljeća su bila potrebna i milost Serenissime da u Hvarskoj komuni stasa ono što se danas smatra GRAĐANSKOM klasom. Prethodna stoljeća obilježila je bezobzirna vladavina nasljednih oligarhija, načeta boleštinama i u pravilu socijalnom neosjetljivosti. Milošću venecijanskih poreznih gracija stvorena je podloga za ekonomski prosperitet nekih koji nisu pripadali krugu dotad vladajućih. Povijesna svijest o socijalnom porijeklu stvorila je kod istih potrebu skretanja GRAĐANSKOG sa čisto ekonomskog prema društvenom i kulturnom, za šire mase. O petstotoj obljetnici prve GRAĐANSKE revolucije 2010. Hvar spava. Nije Semitecolo inicirao gradnju Teatra u nekoj vukojebini, već u sjedištu komune u kojoj je teatar imao stoljetnu tradiciju. Potrebno je naglasiti, novim Arsenalom je podigao GRAĐANSKI SPOMENIK MIRU. Ne razumijevajući značaj ni teatra ni mira, hvarska vladajuća oligarhija 2012. organizira proslavu lovom na lignje. Danas u Hvaru postoji generacija dvdesetpetogodišnjaka koji nikad nisu vidjeli unutrašnjost Arsenala i kazališta i koji prolazeći svakodnevno pored te zgrade ne postavljaju pitanje, niti roditeljima, čemu služi taj monument. Neke drukčije GRAĐANSKE elite, na čelu s ondašnjim biskupom, prije sto i pedeset godina nude Hvaru jednu novu viziju razvoja, osnivanjem prve „ Turističke zajednice“.
Nakon stoljeća i pol turističkog lutanja i u konačnici srozavanja Hvara kao destinacije u odnosu na zamisao inicijatora, veleumni novi vlastodršci hoće u Fontiku, pod kazališnim belvederom, MUZEJ TURIZMA. Svi navedeni primjeri, a i more sličnih dokazuju da je sliku nama poznatog Hvara, kojim se volimo ponositi, stvorila kroz povijest GRAĐANSKA elita koja je razumjela vrijednost i potrebe ovog urbaniteta. Hoćemo li se vratiti na put tih izgubljenih GRAĐANSKIH vrijednosti ili će neki naši slijednici morati ponoviti priču iz 1510.?
HVARANI SU PRIJATELJI STRANCU, ALI NE PRATI IH GLAS DA SU PRIJATELJI IZMEĐU SEBE.
Alberto Fortis,“ Put po Dalmaciji”, 1774.
15