VOLIM DA ZAVRŠIM DAN SA POGLE-
DOM NA ZALAZAK NAD BOKOKOTORSKIM
ZALIVOM SA NAŠE TERASE
NEKI MOJI POSEBNI DOŽIVLJAJI U CRNOGORSKOJ
PRIRODI: PELIKANI, DELFINI, MAGIČNI ZALASCI SUNCA...
- Vidjela sam preko 30 pelikana koji zajedno lebde oko
opustošenog ostrva u Skadarskom jezeru, a moram pomenuti opet
i Adu Bojanu – zbog nevjerovatnih zalazaka i živopisnih ribarskih
kuća, ali uvijek izvan sezone. Jednom prilikom nas je pratilo jato
delfina kroz cijeli zaliv, sve do Perasta, a probali smo i zanat spravljanja
rakije sa komšijom iz Bigove. Priča za sebe je i šetnja oko
Biogradskog jezera među ogromnim stablima starim po nekoliko
stotina godina i listovima koji su veći od moje djece.
- Došla sam iz Marseja, sa juga
Francuske i priznajem da se mediteranski
stil života ne razlikuje mnogo od ovog
na Jadranskom moru, i to u pogledu
hrane, klime, poslovnih i dnevnih rutina.
Takođe, mentalitet je sličan, nema
puno razlike između Latina i slovenskih
naroda, a i mi smo sami po sebi navikli
da živimo među ljudima sa različitim
pogledom na svijet.
C.M: Šta Vam nedostaje kod nas, a to ste
imali u Francuskoj?
- Jug Francuske je mnogo prostraniji i
naseljeniji, što samim tim znači i više
poslovnih prilika, uz neizostavne internacionalne
kulturne događaje kao što
su koncerti, pozorišne predstave,
umjetničke izložbe. U radnjama se
takođe mogu pronaći proizvodi koji
nijesu dostupni u Crnoj Gori, pa često
idemo do Hrvatske da bismo ih pronašli.
Mada, kada nam nije sve dostupno,
tako i naučimo da cijenimo stvari.
C.M: Koje su najveće i osnovne razlike u
načinu života u Vašoj domovini u
odnosu na Crnu Goru?
- Tivat je mnogo sigurniji grad od bilo
kojeg drugog fancuskog grada slične
veličine. Moja djeca od malih nogu sama
šetaju Tivtom, a nikada se nijesmo zabrinuli
za njih. Život u Crnoj Gori je mnogo
mirniji od onog u Francuskoj, imamo
dosta više vremena za druženje sa porodicom
i prijateljima. Život u Francuskoj je
mnogo užurbaniji u pogledu saobraćaja i
razdaljina koje je potrebno preći.
C.M: Da li je crnogorski narod pristupačan
i ljubazan u odnosu na strance? Da li je
jezik barijera pri komunikaciji?
- Ne možemo generalizovati, jer su
ljudi drugačiji. Rekla bih da su Crnogorci
na prvu loptu dosta hladni, a mogu biti
i sumnjičavi. Pretpostavljam da je tu
prvenstveno riječ o jezičkoj barijeri, tako
da kada jednom prolomiš led sa nekoliko
riječi na crnogorskom – tako se i oni
raskrave. Mislim zapravo da je svuda ista
situacija, čim pokažeš interesovanje za
kulturu i običaje domaćina, bićeš
lakše prihvaćen.
C.M: Kako opisujete najkraće Crnu Goru
ljudima koji je ne poznaju?
- Nevjerovatna mala zemlja u kojoj
stalno otkrivaš nešto novo, sa bujnim
selima, pejzažima koji oduzimaju dah,
različitim zabavnim aktivnostima i odličnim
strateškim položajem.
C.M: Šta je to čime treba da se ponosimo
– šta treba posebno da čuvamo?
- Crnogorci bi trebalo da se ponose
nevjerovatnim okruženjem i da se
žestoko bore ne bi li ga zaštitili od graditelja
i monstruoznih građevina koje će
kad-tad otjerati turizam.
C.M: Kako izgleda jedan Vaš „običan
dan“ ovdje?
- Vodim djecu u školu, vraćam se u
83