Caffe Montenegro br. 170 caffe 170 web | Page 83

VOLIM DA ZAVRŠIM DAN SA POGLE- DOM NA ZALAZAK NAD BOKOKOTORSKIM ZALIVOM SA NAŠE TERASE NEKI MOJI POSEBNI DOŽIVLJAJI U CRNOGORSKOJ PRIRODI: PELIKANI, DELFINI, MAGIČNI ZALASCI SUNCA... - Vidjela sam preko 30 pelikana koji zajedno lebde oko opustošenog ostrva u Skadarskom jezeru, a moram pomenuti opet i Adu Bojanu – zbog nevjerovatnih zalazaka i živopisnih ribarskih kuća, ali uvijek izvan sezone. Jednom prilikom nas je pratilo jato delfina kroz cijeli zaliv, sve do Perasta, a probali smo i zanat spravljanja rakije sa komšijom iz Bigove. Priča za sebe je i šetnja oko Biogradskog jezera među ogromnim stablima starim po nekoliko stotina godina i listovima koji su veći od moje djece. - Došla sam iz Marseja, sa juga Francuske i priznajem da se mediteranski stil života ne razlikuje mnogo od ovog na Jadranskom moru, i to u pogledu hrane, klime, poslovnih i dnevnih rutina. Takođe, mentalitet je sličan, nema puno razlike između Latina i slovenskih naroda, a i mi smo sami po sebi navikli da živimo među ljudima sa različitim pogledom na svijet. C.M: Šta Vam nedostaje kod nas, a to ste imali u Francuskoj? - Jug Francuske je mnogo prostraniji i naseljeniji, što samim tim znači i više poslovnih prilika, uz neizostavne internacionalne kulturne događaje kao što su koncerti, pozorišne predstave, umjetničke izložbe. U radnjama se takođe mogu pronaći proizvodi koji nijesu dostupni u Crnoj Gori, pa često idemo do Hrvatske da bismo ih pronašli. Mada, kada nam nije sve dostupno, tako i naučimo da cijenimo stvari. C.M: Koje su najveće i osnovne razlike u načinu života u Vašoj domovini u odnosu na Crnu Goru? - Tivat je mnogo sigurniji grad od bilo kojeg drugog fancuskog grada slične veličine. Moja djeca od malih nogu sama šetaju Tivtom, a nikada se nijesmo zabrinuli za njih. Život u Crnoj Gori je mnogo mirniji od onog u Francuskoj, imamo dosta više vremena za druženje sa porodicom i prijateljima. Život u Francuskoj je mnogo užurbaniji u pogledu saobraćaja i razdaljina koje je potrebno preći. C.M: Da li je crnogorski narod pristupačan i ljubazan u odnosu na strance? Da li je jezik barijera pri komunikaciji? - Ne možemo generalizovati, jer su ljudi drugačiji. Rekla bih da su Crnogorci na prvu loptu dosta hladni, a mogu biti i sumnjičavi. Pretpostavljam da je tu prvenstveno riječ o jezičkoj barijeri, tako da kada jednom prolomiš led sa nekoliko riječi na crnogorskom – tako se i oni raskrave. Mislim zapravo da je svuda ista situacija, čim pokažeš interesovanje za kulturu i običaje domaćina, bićeš lakše prihvaćen. C.M: Kako opisujete najkraće Crnu Goru ljudima koji je ne poznaju? - Nevjerovatna mala zemlja u kojoj stalno otkrivaš nešto novo, sa bujnim selima, pejzažima koji oduzimaju dah, različitim zabavnim aktivnostima i odličnim strateškim položajem. C.M: Šta je to čime treba da se ponosimo – šta treba posebno da čuvamo? - Crnogorci bi trebalo da se ponose nevjerovatnim okruženjem i da se žestoko bore ne bi li ga zaštitili od graditelja i monstruoznih građevina koje će kad-tad otjerati turizam. C.M: Kako izgleda jedan Vaš „običan dan“ ovdje? - Vodim djecu u školu, vraćam se u 83