Caffe Montenegro br. 169 Caffe Montenegro br. 169 | Page 80

BUDUĆI DA JE
MEKSIČKI DUH
ODJEDNOM ZAVLA-
DAO, USPIO SAM
DA PREKO PRIJA-
TELJA NABAVIM
REKVIZITE: PONČA,
SOMBRERA, TOR-
BICE KAKO BI U
PODGORICI ŠTO
VJERNIJE DOČA-
RAO DUH MEKSIKA
Gosti su bili ljudi na pozicijama koji su imali dosta „darov-
nih“ boca, pa su počeli iz kuće da donose piće koje sam ja otku-
pljivao i prodavao im piće po kafanskim cijenama. U šali su
govorili „Em što te snabdijevamo, em nam naplaćuješ“.
RADIMO ZA GENERACIJE
KOJE DOLAZE
Dobre priče sa Srđom ne fali. Tako je već
tri decenije. Nadamo se da će tako biti još
najmanje toliko. - Svako u svom vremenu
treba da ostavi neki trag i da on ostane
sačuvan za generacije koje dolaze. Ne
može sve da bude interes. Moramo biti
savjesni i spremni da radimo ne samo za
sebe već i za nove generacije.
uspio sam da preko prijatelja nabavim
rekvizite: ponča, sombrera, torbice kako
bi u Podgorici što vjernije dočarao duh
Meksika, kaže Stijović.
STALNA PODRŠKA
UMJETNICIMA
“Blues bar” je bio i ostao mjesto na kojem
su dolazili umjetnici, ali i mjesto na kojem
izlažu svoja djela. U protekle tri dece-
nije ovdje je organizovano preko stotinu
kolektivnih I individualnih izložbi. Za Srđu
je to još jedan od načina edukacije ljudi.
- Dosta umjetnika je imalo priliku da prvi
put izlaže upravo ovdje. To je bio moj
način da im pomognem, da ih promovi-
šem i dam podsticaj u mjeri u kojoj sam
mogao. Dalo im je to samopouzdanje,
pa su sa više žara nastavili da stvaraju.
Danas mi je posebno drago što sam svih
80 CAFFE MONTENEGRO
ovih godina pomagao ljudima. Nastaviću
tako dok bude mene i dok ova kafana
bude radila. Svako od njih je ostavio dio
sebe kroz sliku, crtež, fotografiju, skul-
pturu, priču ili pjesmu… Srećan sam
što sam uspio da dam mnogo i što mi
se mnogo i vratilo. Ne mislim pri tome
na materijalne stvari. Ponosan sam na
to što sam podržao neke ljude koji su
danas svjetski poznata imena. Kad dođu
u Podgoricu oni svrate, popijemo piće i
ispričamo se. Cijene što sam im u nekom
momentu pomogao da se usmjere na
pravu stranu. To je mene ispunilo sre-
ćom, a lokalu je dalo dušu koja je prepo-
znatljiva. Svi zajedno smo istkali jednu
lijepu priču, kaže Stijović.
Da sam išao ekonomskom logikom
kafanu bih zatvorio nakon dvije godine.
Pregurao sam teška vremena i nijesam
posustao. Stekao sam renome, ozbiljnu
klijentelu, ljude koji su ostavili trag u
vremenu. Srećan sam što sam svojim
radom i angažmanom uspio da stvorim
neke lijepe priče koje će me nadživjeti.
Ovo nije lak posao, ali ja ga volim i uži-
vam dok sam u kafani sa dragim ljudima,
završava priču Stijović.
Srećan sam što sam jedan od tih dragih
ljudi i što se u “Meksičkom” osjećam
ka’ doma. Ova priča je skromni dopri-
nos očuvanju vrijednosti koje ovo kultno
mjesto baštini. Lagano završavamo prvu
smjenu, pozdravljamo se i idemo svako
za svojim poslom. Dok odlazim kroz
misli mi prolaze stihovi dobro znane pje-
sme Gerija Mura koja je, gle čuda, vrš-
njak “Blues bara”.
“I've still got the blues for you”.