Caffe Montenegro br. 169 Caffe Montenegro br. 169

tiče dekoracije. Snimio sam dosta muzike jer mi je bilo veoma bitno da repertoar bude raznovrstan. Kod Nebojše Vujovića, najvećeg kolekcionara ploča, danima i noćima sam birao muziku i nasnimio par stotina kaseta sa hitovima bluz, džez i rok muzike. Kasnije sam, normalno, ubacivao i nove hitove, kako bi gostima pružao bolji ugođaj, prisjeća se početaka rada Stijović i ističe da je na taj način edukovao ljude i usmjeravao ih ka kvalitetnoj muzici. STARA GARDA ZA PAMĆENJE Dobra muzika i opuštena atmosfera bili su mamac za goste. I tada se, kao i danas, ovdje okupljala birana klijentela: muzičari, slikari, pisci, glumci, sudije, pojavom, harizmom i pričama olakšali teško vrijeme rata, sankcija i nemaštine, kaže Stijović i dodaje da danas, nažalost, niko od njih nije među živima. Sjeća ih sa pijetetom, ali ih ne nabraja iz bojazni da nekog - ne preskoči. advokati... Stijović je vodio računa o profilaciji gostiju jer, kako kaže, kada si u kafani po 15 sati dnevno izuzetno je važno s kim provodiš vrijeme i kakve priče slušaš. - Prije podne klijentela su mi bili zna- meniti Podgoričani. Bili su to ljudi koji su imali mjeru i u priči i u piću. Svaku situa- ciju smo rješavali pogledom, bez suvišne priče. Oni su bili uvijek raspoloženi, a priče i dogodovštine je bilo milina slušati. Volio sam takvu klijentelu jer sam od njih mogao mnogo da naučim. Kada sam već tu po cio bogovetni dan, želio sam da slušam intelektualce, ljude koji su akteri značajnih događaja, svjedoci isto- rije i njeni kreatori. To su bile hodajuće institucije i enciklopedije. Oni su svojom Sunovrat koji nas je zadesio krajem prošlog vijeka pogodio je sve oblasti života. Ekonomsku krizu pratilo je mnoš- tvo drugih nevolja. U jednom momentu nestale su zalihe pića u diskontima i fri šopovima. Skoro nemoguće je bilo naba- viti viski, votku i ostala inostrana pića. - Gosti su bili ljudi na pozicijama koji su imali dosta „darovnih“ boca, pa su počeli iz kuće da donose piće koje sam ja otku- pljivao i prodavao im piće po kafanskim IZAĆI IZ ZONE KOMFORA Ljudima je najteže da izađu iz zone komfora i probaju nešto novo i drugačije. No, kada jednom probiju barijeru ulaze u zonu uživa- nja u raznovrsnim ukusima i mirisima. Ugostitelji se prilagođavaju ukusima gostiju, ali s druge strane nastupaju proaktivno i daju im da probaju neke nove stvari. - To je odraz otvorenosti prema različitostima. Kada odete u neku državu pijete njihova pića i kušate specijalitete tamošnje kuhi- nje. To je proces upoznavanja kulture jednog naroda. Nažalost, nemaju svi mogućnost da putuju pa je bitno da iskustva iz svijeta donosimo i predstavimo našim ljudima. Ne mora to da im se svidi, ali ako ne probaju ne mogu ni znati. Mnogi imaju odbrambene mehanizme prema novitetima. Sjećam se kada sam donio prvi put “Unicum”, mnogi su mi rekli da neće da piju te “ljekarije”. Apriori su imali negativan stav, a da pri tom nijesu ni okusili piće. Takva je situacije bila i za “jeger”, “ramacoti”, “beherovku”… Trebalo je vre- mena da se ljudi naviknu na nove stvari i izađu iz poznate zone “pivo – vino – rakija”, priča nam Stijović. 76 CAFFE MONTENEGRO

Caffe Montenegro br. 169 Caffe Montenegro br. 169 | Page 76