Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164

su bili bezuspješni, jer nijesu uspijevali da dobiju takvo estetsko savršenstvo i finu uglačanost samih staklenih segme- nata. Način izrade diatreta dugo je bio predmet naučnih istraživanja i teorija, naročito proces izrade ukrasne staklene mreže i natpisa na posudama, koji ne predstavljaju poseban dio posude, već su izrađivani iz jednog dijela, iz jednog komada stakla. Reljefni oblici i slova su vezani uz diatretu staklenim stubićima. Pretpostavka je da se osnova jezgra umakala u obojenu staklenu masu i da se nakon hlađenja brusila točkićima različitih oblika i dimenzija. Smatra se da je za proces izrade diatrete potrebno dosta vremena, i da su tadašnji majstori diatreta bili pod zaštitom rimskih careva i bili su privilegovani, jer su za svoga života mogli da naprave samo jednu ili najviše dvije ovakve skupocjene staklene posude. Ova priča dovoljno govori o kakvim se značajnim predmetima radi. ČAŠE VELIKAŠA I BOGATAŠA KOJE SU IŠLE U GROB S NJIMA Pljevaljska diatreta datira iz IV vijeka nove ere, a napravljena je u tadašnjim germanskim radionicima stakla u Kelnu. Ovakve staklene posude pripadale su samo ljudima visokog staleža i obično je bila sahranjivana sa vlasnikom. Nakon pronalaska pljevaljske čaše ista je bila izložena u Moskvi, a nakon toga je vraćena u Pljevlja u zavičajni muzej, gdje nikada nije našla adekvatno mje- sto za izlaganje, tako da je skoro niko od Pljevljaka nije ni vidio. Stručna lica su predlagala da pljevaljska diatreta zaslužuje sama svoj muzej, koji bi bio posvećen samo njoj, i da na osnovu samo tog muzeja Pljevlja mogu da izgrade reputaciju značajnog svjet- skog kulturno-istorijskog lokaliteta, koji bi bio na mapi i u ponudi mno- gih turističkih agencija i kompanija. Pljevljaci su na svom gradskom trgu “13 jul” izgradili fontanu u obliku diatrete, te tako bar u nekom obliku ona može da se doživi, i da se da nagovještaj da ona postoji tu negdje i da pripada Pljevljima, i da se ovaj grad ponosi tom činjenicom. Diatreta ja ipak ostala u Pljevljima, da bude naša a svjetska. Ali, kod nas ona ponovo treba da se “otkrije” - pronađe i prezentuje javnosti, kako bi znali šta imamo i sa čime raspolažemo. Da je pljevaljska diatreta, drugim slučajem, ostala negdje u nekom od svjetskih muzeja, možda bi se više znalo o plje- valjskom rimskom arheološkom nala- zištu Municipium “S” i o Pljevljima kao značajnoj kulturno-istorijskoj sredini. Ali, da ne nagađamo, već da ono čime raspolažemo iskoristimo kao turistički potencijal, po kome se neće samo čuti više o Pljevljima, već i o Crnoj Gori. Ako su studenti sa Oksforda prije dvije godine namjenski došli da vide pljevalj- sku diatretu da se uvjere u njenu savrše- nost i očuvanost, zašto je onda i mi čije je ona naše blago ne otkrijemo da sija. PLJEVALJSKA DIATRETA SENZACIONALNO SVJETSKO OTKRIĆE U nekropoli Municipijuma “S” u naselju Komini u Pljevljima, davne 1975. godine, grupa arheologa pronašla je diatretu u grobnici koja velikih dimenzija, sa više prostorija i komora koja je ukazivala da pripada nekoj ličnosti visokog staleža ili lično imperatoru. 72 CAFFE MONTENEGRO

Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 72