Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 66

GVOŽĐE SE KUJE DOK JE VRUĆE
Razgovor lagano teče kao rakija koju
pijemo. Ziko ustaje da podloži oganj,
jer valja malo i raditi. Pokazuje nam
śekiru koju treba prekovati i ispraviti.
Stavlja je u gomilu uglja da se ugrije.
Mjesto starih mjehova žar raspiruje
električni ventilator pa se vatra brzo
razgorila. Nedugo zatim Ziko klije-
štima vadi sjekiru koju treba ispra-
viti, stavlja je na nakovanj i snažnom
desnicom diže teški kovački čekić.
Zvonki zvuci metala odjekuju maha-
lom, a razgovor za trenutak prestaje.
Nakon par udaraca kovač vraća metal
u oganj. Nazdravljamo još jednom led-
nom lozovačom i nastavljamo priču.
- Kod mene dolaze ljudi sa različi-
tim željama. Ima onih kojima treba
neku alatku naoštriti, izbrusiti ili pre-
kovati, ali i onih sa složenim zahtje-
vima. Postoje djelovi za razne mašine
koji se više ne mogu naći ili su jako
skupi. Zato ljudi dođu kod mene da
im napravim, priča Alković čija je vje-
ština mnogima bila jedino rješenje.
Septembar i oktobar su mjeseci kad u
KOVAO MAČEVE ZA KRALJA
Jedan od mušterija kovačke radionice Alkovića bio je i
čuveni podgorički bodibilder i samoproklamovani kralj
Crne Gore Boro Miranović. Prisjećamo se Borovih
performansa koji su zabavljali i nas, tadašnju đecu, ali
i odrasle. Spartanski građeni “kralj” bi na oklopljenom
Izvor: YouTube
66 CAFFE MONTENEGRO
radionici ima najviše posla. U mje-
secima oko Nove godine slabo ko
dolazi, pa zimu treba izgurati. Proljećno
sunce ogrije i kovače jer ljudi kreću u
poljoprivredne i građevinske poslove,
pa i alat treba spremiti. U Zikovoj
radionici tada biva kao u košnici.
-To je period kad narod počinje da
radi oko bašte. Tada dolaze sa plu-
govima i ostalim alatom za rad. S
proljeća i u ovo doba obično nado-
knađujemo posao kojeg nema
tokom zime i ljeta, priča Ziko.
motoru došao do Centra. Nakon toga je, sa krunom na
glavi i dugačkim plaštom, koračao Ulicom Slobode
noseći ogromni mač.
- Mač je bio težak ka’ đavo. Imao je sigurno preko 30
kila. Samo je Boro mogao da ga nosi, jer je bio snažan.
No, jednom je bio kod mene u radionici da bi vidio kako
brusilicom režem neki metal. Tražio mi je da on to ručno
prereže bonsekom jer mu je to služilo kao trening. No,
nenaviknut na ovakav “trening” Boro je brzo “izdušio”
pa sam ostatak posla, ipak, završio uz pomoć mašine,
prisjeća se uz osmjeh Alković.
Nije to jedina anegdota vezana za Bora kralja. Ziko priča
da je gledao Bora na televiziji kako priča da je mačem
presjekao nakovanj kada je isprobavao mač. Tako nešto
je nemoguće, osim u narodnim pjesmama i laborato-
rijskim uslovima.
- Mora da je Boru inspiracija za tu priču bio nakovanj
mog đeda koji nije imao jedno “uvo”, kaže Ziko.
Zikov otac je Boru pored mačeva pravio velike katance
od pet i sedam kila.