Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 56
APLIKACIJA NA
IZI TRAVEL - u:
Besplatnim instaliranjem aplikacije preko IZI
TRAVELA, možete obići Durmitorski prsten
i turu Krug oko kučkih korita. U konkretnom
slučaju, tokom više od 70 kilometara vožnje,
audio vodič će vam govoriti o Žabljaku,
Pivi, znamenitim mjestima i ljudima, obi-
čajima, rijetkim vrstama, dubokim prekra-
snim kanjonima i legendama ovoga kraja.
Sredinom puta naići ćete na Nedajno, koje će
vam dati dovoljno da poželite da se vratite
po još jedan miris i još jedan zeleni kadar.
koji putuju kroz nozdrve podsjećaju na
ljekovite meleme, a pokošena trava
slična je lubenici, a stranci sa kožom
ispucalom od Sunca osmjehuju se kao da
su nam i oni domaćini.
Jelena kaže da je njihov koncept stvoren
za zaljubljenike u prirodu a ne za “raz-
mažene goste”. Ipak, ima i onih kojima
je ovako skladna, skromna i u drvetu
napravljena priča ipak luksuzna. Tako
je jednom jedan menadžer izuzetno
uspješne firme kazao da mu je sve ovo
previše moderno.
“To mi je bilo zanimljivo jer smo mi narod
koji uvijek teži za nečim eksluzivnim,
a njemu je sve ovo moderno?! On želi
kućicu u katunu gdje nema ni struju, ni
vodu, ni internet, ništa... Takvih gostiju
je sve više, taj koncept se pojavljuje kao
sasvim novo tržište”, kaže Jelena. Za
sada nemaju radnike koje bi zaposlili i
skreće pažnju da je na Žabljaku odnosno
Plužinama, jako teško naći radnu snagu.
“Ljudi još uvijek bježe na primorje, ali
to će se promijeniti jer seoski turizam
postaje pomodarstvo. Žabljak je bukva-
lno kao Budva ljeti, tako će i Piva da se
zamijeni sa nekim drugim gradom”,
smatra Jelena.
56 CAFFE MONTENEGRO
SAM SVOJ (SEOSKI) GAZDA
Prvi gosti u Nedajno dolaze moto-
rima, biciklima, pod punom planinar-
skom opremom početkom juna. To su
uglavnom zaljubljenici u planinarenje,
vožnju biciklom, motoristi, fotografi…
Odlaze početkom septembra kada se
Jelena i njena sestra Nataša vraćaju u
Podgoricu u kojoj su studirale, a majka
u Plužine gdje Mitrići inače žive.
Kaže da odmah jedva čeka
sljedeću sezonu.
“Ovdje sam zaista srećna i poletna
tih pola godine. U svojoj sam kući, u
ovoj krasnoj prirodi. Mislim da je naše
seosko domaćinstvo jako dobra priča i
vizija moga oca. Hvala mu na ovome,
jer danas biti u neku ruku svoj gazda i
svakodnevno raditi posao sa različitim
ljudima, slušati njihove priče i razmje-
njivati iskustva, zaista jeste privilegija.