Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 56

APLIKACIJA NA IZI TRAVEL - u: Besplatnim instaliranjem aplikacije preko IZI TRAVELA, možete obići Durmitorski prsten i turu Krug oko kučkih korita. U konkretnom slučaju, tokom više od 70 kilometara vožnje, audio vodič će vam govoriti o Žabljaku, Pivi, znamenitim mjestima i ljudima, obi- čajima, rijetkim vrstama, dubokim prekra- snim kanjonima i legendama ovoga kraja. Sredinom puta naići ćete na Nedajno, koje će vam dati dovoljno da poželite da se vratite po još jedan miris i još jedan zeleni kadar. koji putuju kroz nozdrve podsjećaju na ljekovite meleme, a pokošena trava slična je lubenici, a stranci sa kožom ispucalom od Sunca osmjehuju se kao da su nam i oni domaćini. Jelena kaže da je njihov koncept stvoren za zaljubljenike u prirodu a ne za “raz- mažene goste”. Ipak, ima i onih kojima je ovako skladna, skromna i u drvetu napravljena priča ipak luksuzna. Tako je jednom jedan menadžer izuzetno uspješne firme kazao da mu je sve ovo previše moderno. “To mi je bilo zanimljivo jer smo mi narod koji uvijek teži za nečim eksluzivnim, a njemu je sve ovo moderno?! On želi kućicu u katunu gdje nema ni struju, ni vodu, ni internet, ništa... Takvih gostiju je sve više, taj koncept se pojavljuje kao sasvim novo tržište”, kaže Jelena. Za sada nemaju radnike koje bi zaposlili i skreće pažnju da je na Žabljaku odnosno Plužinama, jako teško naći radnu snagu. “Ljudi još uvijek bježe na primorje, ali to će se promijeniti jer seoski turizam postaje pomodarstvo. Žabljak je bukva- lno kao Budva ljeti, tako će i Piva da se zamijeni sa nekim drugim gradom”, smatra Jelena. 56 CAFFE MONTENEGRO SAM SVOJ (SEOSKI) GAZDA Prvi gosti u Nedajno dolaze moto- rima, biciklima, pod punom planinar- skom opremom početkom juna. To su uglavnom zaljubljenici u planinarenje, vožnju biciklom, motoristi, fotografi… Odlaze početkom septembra kada se Jelena i njena sestra Nataša vraćaju u Podgoricu u kojoj su studirale, a majka u Plužine gdje Mitrići inače žive. Kaže da odmah jedva čeka sljedeću sezonu. “Ovdje sam zaista srećna i poletna tih pola godine. U svojoj sam kući, u ovoj krasnoj prirodi. Mislim da je naše seosko domaćinstvo jako dobra priča i vizija moga oca. Hvala mu na ovome, jer danas biti u neku ruku svoj gazda i svakodnevno raditi posao sa različitim ljudima, slušati njihove priče i razmje- njivati iskustva, zaista jeste privilegija.