Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 54

Prelijepi pogled na kanjon Sušice
zainteresovanim turistima,
služenje gostiju i razgovor sa
mnom. Multitasking na selu.
Njen posao je, kako kaže sve, ali
najviše komunikacija, reklami-
ranje, ugovaranje tura i svega
onoga što je gostima potrebno.
Njena porodica drži krave, svi-
nje, kokoške, imaju veliku baštu
i plastenike. Od svega toga na
trpezi se kod Mitrića uvijek može
naći svježa salata i domaća
zimnica, teletina, domaći sirevi
i krompir od koga miriše cijela
kuća, osušene pečenice i pršute,
kajmak, cicvara i domaće kisjelo
mlijeko. Patišpanj je od jaja
koka nosilja i u blizini ubranih
borovnica.
Stranci su zaljubljeni u tradici-
onalnu crnogorsku kuhinju, a
posebno u cicvaru, teletinu ispod
sača i ribu iz Pivskog jezera. Kao
aperitiv tu su domaće rakije i kle-
kovače, a za one koji manje vole
žestinu napravljeni su domaći
sokovi. Nedavno su u “Nedajno”
dolazili čak gosti sa Tajvana, koji
su uživali u tek napravljenim
delicijama, ukazujući poštova-
nje prema domaćem ukusu.
Naviknuti na iste voćke plastič-
nih ukusa kakve rastu u velikim
gradovima, plodove iz Nedajna
54 CAFFE MONTENEGRO
opisivali su rajskim.
U razgovoru sa Jelenom shva-
tam da je tajna njihovog prospe-
riteta u malim koracima. Kaže
da nikada nijesu dizali kredit već
su posao širili od lanjske zarade
i novca koji su dobijali kroz pod-
sticajne mjere od Ministarstva
održivog razvoja i turizma.
Domaćinstvo su registrovali što
je preduslov za donacije, rekla-
miranja i slične benefite. Jelena
ustaje svako jutro u sedam i
gotovo do 23 sata je na nogama
kada konačno odmori.
“Stalno radimo pola godine, ali
zato isto toliko i odmaramo. To
je fer play”. Na moje pitanje da
li se može lijepo živjeti od seo-
skog domaćinstva koje radi pola