vina , a od hrane probaju sve što je domaće . U sezoni imamo i domaće sokove koje sami pravimo od borovnice , maline , kupine , zove …“, pojasnio je Vukašin za Caffe Montenegro . Kaže da takođe gostima uvijek preporučuju domaće proizvode iz Kolašina ili posjetu nekih mjesta u njihovom gradu . Kod Vlahovića je vidljivo da osjećaju veliku ljubav prema svom gradu i njegovoj tradiciji .
MNOGO VIŠE POSLA TOKOM ZIMSKE SEZONE
Rade priča da je mnogo teže raditi zimi , iako ljeti ima više posla , što je mnogo drugačije u odnosu na neko ranije doba kada nije bilo skijališta u Kolašinu . „ Ljeti je nekako drugačija kultura – iako duže traje sezona zna se od prilike kada se doručkuje , ruča i večera , pa se lakše možemo i organizovati . Zimi već sve zavisi od termina za skijanje , dok su kapaciteti restorana ograničeni , s obzirom da terase ne rade . Često se dešava zimi da ljudi ispred čekaju da se oslobodi mjesto u restoranu kako bi ručali , zbog čega rijetko imamo pauzu “, pojašnjava Rade . Kaže da su stranci često oduševljeni uslugom i restoranom , pa znaju da donose razne poklone – najčešće alkoholna pića . Kaže da su im gosti iz Izraela jednom poklonili urme – što se po njihovim običajima daje za napredak . Sjeća se da je jedne godine u Kolašinu odjednom napadao veliki snijeg , pa su jedni Rusi ostali zaglavljeni sa njima u restoranu . Nekoliko dana su , tvrdi , proveli zajedno i baš su se sprijateljili . Na Vukašina poseban utisak ostavljaju albanski i izraelski turisti , koji često putuju porodično . Tvrdi da je divno za vidjeti kako se kod njih čuva porodično jedinstvo . „ Kada vidite da cijela jedna porodica putuje sa sinovima , ćerkama , snahama , zetovima , vidite da se kod njih i dalje gaje neke stare porodične vrijednosti “, kazao je on . U Vodenici se organizuju razna veselja , zabave , kulturne manifestacije , a kako u Kolašinu postoje sportski kampovi , često znaju da ugoste poznate sportiste i reprezentativce . Jedan od njih je bio i NBA zvijezda Nikola
PREKO ČETRDESET GODINA U UGOSTITELJSTVU
Rade Vlahović se u Kolašinu preko četrdeset godina bavi ugostiteljstvom . Priča da je prvi kafić držao osamdesetih u glavnoj kolašinskoj ulici , među prvima tog doba . Kafić je , priča , bio prilično moderan za to vrijeme . Putovao je često u Italiju , pa je među prvima u gradu , pored standardne ponude za to vrijeme , imao i aparat za espreso , aparat za pravljenje sladoleda , voćne kupove … Kasnije je među prvima u svom kafiću služio i picu , koja se pekla „ na drva “.
Vučević , čiji se potpis nalazi na jednom od zidova restorana .
Vukašin tvrdi da postoji taj običaj da gosti ispisuju po zidovima neka njihova osjećanja , poruke , stihove – da ispričaju svoju priču . A pored priča zapisanih na zidovima , mnogo je više onih nezapisanih koje Vodenica čuva unutar svojih zidova , a koje će tokom boravka u ovom zdanju osjetiti svaki gost . ●
49