kada ga predstavljam kao
kapetana, smijem li ga predstaviti
i kao muža, da ne
komplikujem. A onda se ućuti
ili me gađa pogledom dok
pravim žurku sa turistima ili
radim selfije za instagram.
Ponekad bude dobar pa i on
uradi neki selfi za stranicu“,
šalila se Krstinja uz glasan
osmijeh, dok Ivica ironično
prevrće očima.
Njihova kćerka, Anđela,
završava srednju školu i prvo
je lice firme na koje nailaze
turisti. Ona od malena stoji
za štandom, pored puta u
centru Virpazara, i upućuje
goste na brod, bilo da su turu
dogovorili preko agencija,
telefonom ili direktno sa njom
na licu mjesta. Na tom mjestu
je možete vidjeti gotovo
cijele sezone (od marta do
oktobra). Kroz posao je naučila
da govori više jezika, a
odlično zna engleski i ruski.
Šesnaestogodišnji Luka je
još kao klinac ocu pomagao
oko čišćenja i spremanja brodova,
a danas, uz očev nadzor,
i upravlja brodom. Već ima
dovoljno znanja o jezeru i na
engleskom jeziku turistima
priča o ljepotama svog kraja.
LESENDRO, MORAČA,
PELIKANI, KRAVE,
PRIGANICE…
Dok je Ivica sina navodio kako
da uplovi brodom u jedan od
krakova rijeke Morače, koja
pri ulivanju u jezero čini deltu,
turisti su žurno fotografisali
simbol Skadarskog jezera
– kudravog pelikana, prije
nego ova fascinantna bijela
ptica, uznemirena zbog ljudi,
ne odleti. Petranović je pričao
da je njegova najčešća tura
Lesendro i ušće Morače – za
njega najljepši dio jezera.
Brod je plovio kroz deltu
Morače, koja je ispresijecana
potocima. Time se stvara više
Krap kao delikates
Kao strastveni pecaroš, Ivica zna i najbolja mjesta za ribolov, što je takođe u ponudi
njegove kompanije. „Ribolov je inače kultura na kojoj sam odrastao i koja me zaista
opusti. Volio sam da ribarim sam, ali posljednjih godina često vodim i Luku sa
mnom. Zbog toga uživam kada imam goste koji žele da pecaju. To je zen“ –
oduševljeno priča Ivica.
Tvrdi da je za ribolovce na Skadarskom jezeru najzanimljiviji šaran, ili kako ga
lokalno nazivaju krap. S obzirom da na zapadu šaran važi za ribu koja živi u fabričkim
kanalima, odvodnim vodama i rudnim iskopinama, samim tim je riječ o ribi manjeg
kvaliteta i veoma neprijatnog mirisa i ukusa. Zato kada vide primjerak šarana iz
jezera koje tri puta godišnje (zbog sistema pritoka i otoka) promijeni vodu, još ako je
spremljen na tradicionalan način – bude veći delikates od najskupljih morskih riba.
„Naši turisti su najčešće
iz velikih gradova i oni se
lako oduševe divljinom i
pticama, ali kada vide
krave kako preživaju pored
jezera – to je pomama. Šok.
Oduševljenje“
ostrva pokrivenih vrbovim
hladom. U jednom takvom
hladu odmaralo je više krava
i teladi, koje mještani drže
puštene da šetaju jezerom.
„Naši turisti su najčešće iz
velikih gradova i oni se lako
oduševe divljinom i pticama,
ali kada vide krave kako preživaju
pored jezera – to je
pomama. Šok. Oduševljenje“,
kazao je on.
Pored toga, rekao je da turisti
rado posjećuju Grmožur
(bivši ostrvski zatvor), Karuč,
Rijeku Crnojevića, Plavnicu…
Najčešće se odlučuju za dva
Imali LGBTIQ vjeridbu na brodu
Brodovi Petranovića pamte mnoge zanimljive događaje i manifestacije, poput
žurki, momačkih i djevojačkih večeri, vjeridbi, vjenčanja… U sjećanju im je posebno
ostala jedna izraelska vjeridba. Riječ je bilo o djevojci koja je na njihovom brodu
organizovala prošnju svoje dugogodišnje partnerke – LGBTIQ vjeridbi.
„Nama na svim sajtovima piše da smo „gej frendli“, da smo „pet frendli“, odnosno da
su svi dobrodošli. I stvarno jesmo prijateljski nastrojeni prema svima. To nam je,
međutim, bilo prvo iskustvo sa LGBT gostima, plus treba da bude svečani događaj.
Bilo nam je tada najviše zbog konzervativne sredine, da ne dožive neku neprijatnost
prije ulaska na brod ili po izlasku. Međutim, sve je prošlo divno i baš mi je taj događaj
u lijepom sjećanju“, kazala je Krstinja. Nakon toga su, tvrdi, imali mnogo tura sa
gostima koji su LGBTIQ i nikada nijesu imali neprijatnosti.
85