Caffe Montenegro 173 | Page 77

ulova, a bez ulova nema preživljavanja. Tako je bilo odvajkada na moru. - Dešavalo se da bukvalno idemo u smrt ne bi li spasili mreže. Bilo je situacija da se bojimo za sopstveni život. Jednom su nam barka i brod potonuli istog dana, a tata i brat jedva izvukli iz oluje. Voda ih je nanijela na stijene na koje su se isfetali, ali srećom su preživjeli. Takva je ciklona bila da vojna mornarica tog dana nije isplovljavala. Naš sagovornik se prisjeća svog prvog susreta sa morem, kada je imao samo tri godine. Toliko sada ima i njegov sin Mihailo koji bez straha plovi sa svojim ocem, a razlikuje sve vrste ribe koje love. Davor kroz smijeh priča kako njegov sin skuplja novac da kupi novu opremu i krene u lov na tune na otvoreno more. RESTORAN NAS JE ODRŽAO U RIBAR- SKOM POSLU Lakičević kaže da bi se ribarskog posla okanuli da nijesu prije četiri godine ponovo otvorili restoran, pa ribu koju ulove imaju gdje da plasiraju. Sve više ribara bataljuje odustaje od lova jer on postaje neisplativ. - Kilo divljeg brancina košta 25 eura, a za te pare možete uzeti tri puta više tovljenog. Ukus im ja vrlo sličan, ali kvalitet ne može da se upoređuje. No, mnogi zbog cijene nijesu u mogućnosti da biraju pa uzimaju jeftiniju ribu koja nije dobra, kaže Davor i dodaje da je prije bilo puno više ribe nego danas iako se lovilo primitivnijim sredstvima i na primitivniji način. Lakičević kaže da, nažalost, zakonska regulativa u oblasti ribolova kod nas nije dobra kao kod naših komšija u Hrvatskoj. On se nada se da će u svjetlu priključenja Crne Gore Evropskoj Uniji i ovaj segment legislative biti uređen po njihovim standardima, što bi svima koji se regularno bave ovim poslom donijelo mnoštvo benefita. Problem ribarima predstavlja i devastacija obale. Više nema ribarskih posta kojih je nakad bilo 15 u zalivu, a sada ih ima samo dvije. Na postama je moralo biti čisto oko hiljadu kvadrata na moru i barem 500 na kopnu da bi mreže mogle da se bace i izvuku sa ulovom. Većina tih posta je danas devastirana i nije OVO JE TEŠKO ZANIMANJE, ALI KAD BIH MOGAO DA BIRAM OPET BIH IZABRAO ISTI ŽIVOT I ISTI POZIV upotrebljiva za ribolovce. Ovo je teško zanimanje, ali kad bih mogao da biram opet bih izabrao isti život i isti poziv. Mi smo još ranije imali ponudu da prodamo imovinu za 4,5 miliona eura. Tada smo možda i mislili da je tata pogrijesio što je ponudu odbio, ali danas znamo da je bio u pravu. Da je tu ponudu prihvatio, danas bismo imali više imetka, ali sam siguran da ne bismo imali oca. Otac nije htio da proda svoj život za kufer para. Vezan je za ovo mjesto i njegov život je ovaj porat, brodovi i riba koju lovi. To je vrijednije od svih para, završava ovaj razgovor Davor. VINO PO ĐEDOVOJ RECEPTURI Familije iz Bjelila u starim kamenim kućama, čuvaju tradiciju i uspomene. Naši domaćini spremaju i domaće crno i slatko bijelo vino. Ono nije za prodaju, već u njemu guštaju njihovi prijatelji i gosti. I mi smo tokom razgovara uživali u vinu spravljenom po starim recepturama, baš onako kako su stari Krtoljani to činili vjekovima. Grožđe godinama uzimaju kod istog proizvođača u Makedoniji, a je vino iz godine u godinu skoro isto. Vino Lakičevići čuvaju u inox buradima u pećini podno stare konobe gdje svjetlost ne dopire, a temperature je tokom cijele godine16 stepeni. Zato se vino ne kvari, već samo iz godine u godinu biva sve bolje. Davor nam je ispričao i neke interesantne stvari vezane za alkoholna pića u ovom kraju. Naime, nekada su, da bi sačuvali vino od kvarenja, mještani umjesto konzervansa u vino sipali morsku vodu. Na bačvu od 250 litara vina sipali bi 20 litara slane vode. On je probao takvo vino, ali da nije mogao da ga pije zbog gorčine. U nedostatku grožda i ostalog voća narod se na svakakve načine dovijao u pripremi rakije. Od biljke maginje, koja je puna metil alkohola, ljudi su pekli rakiju koja je vrlo teška za piće i već poslije par čaša zna da ošamuti i iskusne pijance. E upravo ta rakija maginjača služena je u konobi u Bjelilima u konobi Đura Mihovića, prisjeća se Davor nekih scena iz djetinjstva. Iako spremaju odlično vino, Lakičevići vrlo rijetko i malo piju. Interesantno je i da, iako stalno love ribu, nijesu neki ljubitelji iste. - Jedemo kada je majka ili žene spreme, kroz smijeh priča Davor. ● 77