ulova, a bez ulova nema
preživljavanja. Tako je
bilo odvajkada na moru.
- Dešavalo se da bukvalno
idemo u smrt ne
bi li spasili mreže. Bilo je
situacija da se bojimo za
sopstveni život. Jednom
su nam barka i brod potonuli
istog dana, a tata i
brat jedva izvukli iz oluje.
Voda ih je nanijela na stijene
na koje su se isfetali,
ali srećom su preživjeli.
Takva je ciklona bila da
vojna mornarica tog
dana nije isplovljavala.
Naš sagovornik se prisjeća
svog prvog susreta
sa morem, kada je imao
samo tri godine. Toliko
sada ima i njegov sin
Mihailo koji bez straha
plovi sa svojim ocem, a
razlikuje sve vrste ribe
koje love. Davor kroz
smijeh priča kako njegov
sin skuplja novac da kupi
novu opremu i krene u lov
na tune na otvoreno more.
RESTORAN NAS JE
ODRŽAO U RIBAR-
SKOM POSLU
Lakičević kaže da bi se
ribarskog posla okanuli da
nijesu prije četiri godine
ponovo otvorili restoran,
pa ribu koju ulove
imaju gdje da plasiraju.
Sve više ribara bataljuje
odustaje od lova jer
on postaje neisplativ.
- Kilo divljeg brancina
košta 25 eura, a za te
pare možete uzeti tri puta
više tovljenog. Ukus im
ja vrlo sličan, ali kvalitet
ne može da se upoređuje.
No, mnogi zbog cijene
nijesu u mogućnosti da
biraju pa uzimaju jeftiniju
ribu koja nije dobra,
kaže Davor i dodaje da je
prije bilo puno više ribe
nego danas iako se lovilo
primitivnijim sredstvima
i na primitivniji način.
Lakičević kaže da, nažalost,
zakonska regulativa
u oblasti ribolova kod nas
nije dobra kao kod naših
komšija u Hrvatskoj. On
se nada se da će u svjetlu
priključenja Crne Gore
Evropskoj Uniji i ovaj
segment legislative biti
uređen po njihovim standardima,
što bi svima koji
se regularno bave ovim
poslom donijelo mnoštvo
benefita. Problem ribarima
predstavlja i devastacija
obale. Više nema
ribarskih posta kojih je
nakad bilo 15 u zalivu, a
sada ih ima samo dvije.
Na postama je moralo biti
čisto oko hiljadu kvadrata
na moru i barem 500 na
kopnu da bi mreže mogle
da se bace i izvuku sa
ulovom. Većina tih posta
je danas devastirana i nije
OVO JE TEŠKO ZANIMANJE,
ALI KAD BIH MOGAO DA
BIRAM OPET BIH IZABRAO
ISTI ŽIVOT I ISTI POZIV
upotrebljiva za ribolovce.
Ovo je teško zanimanje,
ali kad bih mogao da
biram opet bih izabrao isti
život i isti poziv. Mi smo
još ranije imali ponudu da
prodamo imovinu za 4,5
miliona eura. Tada smo
možda i mislili da je tata
pogrijesio što je ponudu
odbio, ali danas znamo
da je bio u pravu. Da je
tu ponudu prihvatio, danas bismo
imali više imetka, ali sam siguran
da ne bismo imali oca. Otac nije htio
da proda svoj život za kufer para.
Vezan je za ovo mjesto i njegov
život je ovaj porat, brodovi i riba koju
lovi. To je vrijednije od svih para,
završava ovaj razgovor Davor.
VINO PO ĐEDOVOJ
RECEPTURI
Familije iz Bjelila u starim kamenim
kućama, čuvaju tradiciju i uspomene.
Naši domaćini spremaju i
domaće crno i slatko bijelo vino.
Ono nije za prodaju, već u njemu
guštaju njihovi prijatelji i gosti. I mi
smo tokom razgovara uživali u vinu
spravljenom po starim recepturama,
baš onako kako su stari Krtoljani
to činili vjekovima. Grožđe godinama
uzimaju kod istog proizvođača
u Makedoniji, a je vino iz
godine u godinu skoro isto. Vino
Lakičevići čuvaju u inox buradima
u pećini podno stare
konobe gdje svjetlost
ne dopire, a temperature
je tokom cijele
godine16 stepeni.
Zato se vino ne kvari,
već samo iz godine u
godinu biva sve bolje.
Davor nam je ispričao i neke interesantne
stvari vezane za alkoholna
pića u ovom kraju. Naime,
nekada su, da bi sačuvali vino od
kvarenja, mještani umjesto konzervansa
u vino sipali morsku
vodu. Na bačvu od 250 litara vina
sipali bi 20 litara slane vode. On
je probao takvo vino, ali da nije
mogao da ga pije zbog gorčine.
U nedostatku grožda i ostalog
voća narod se na svakakve načine
dovijao u pripremi rakije. Od biljke
maginje, koja je puna metil alkohola,
ljudi su pekli rakiju koja je
vrlo teška za piće i već poslije
par čaša zna da ošamuti i iskusne
pijance. E upravo ta rakija maginjača
služena je u konobi u Bjelilima
u konobi Đura Mihovića, prisjeća se
Davor nekih scena iz djetinjstva.
Iako spremaju odlično vino,
Lakičevići vrlo rijetko i malo piju.
Interesantno je i da, iako stalno
love ribu, nijesu neki ljubitelji iste.
- Jedemo kada je majka ili žene
spreme, kroz smijeh priča Davor. ●
77