POSMATRAM KONO-
BARE U LOKALIMA, NA
PLAŽAMA U RESTORA-
NIMA... RECEPCIJSKO,
HOTELSKO OSOBLJE
SA MASKAMA... I PITAM
SE ŠTA ĆEMO SAD,
IMAJU LI ILI NEMAJU
OSMIJEH, MOŽE LI IM
SE SAD ZAMJERITI DA
SE GOSTU DOVOLJNO
NE OSMJEHUJU... JA
ZAMIŠLJAM OSMIJEHE
ISPOD TIH MASKI,
VIDIM DA IM SE OČI
RADUJU GOSTIMA...
“OČI ZBORE ŠTO IM
VELI SRCE.“ (PETAR II
PETROVIĆ NJEGOŠ)
Izvor foto: Amanora The Fern Hotels & Club, India
jatima... a sad se obradujem kad jednog
uhvatim pogledom da slijeće....
Nijesu naše plaže prazne kao što vole da
pričaju i prikazuju. Svjedok sam punih
plaža na pojedinim mjestima i gužvama
kao kad je bilo nekad u ovo doba, i na
putevima. Znam ja da su to naši ljudi, na
odmoru na rate, vikendaši, i to je potpuno
super, ali nije turizam turizam kad
se ne putuje kad se gosti ne dočekuju i
ispraćaju iz daleka ili oni iz komšiluka.
To je kao da odlučite da živite u prelijepoj
kući, i da ne izlazite iz svog dvorišta
pa i da je najljepše na svijetu, i da u
njega nikog ne puštatate osim familije...
Ja samo pričam o turizmu, znam da je
zdravlje na prvom mjestu i da sve što
sad moramo moramo bez dvoumjljenja
da prihvatimo, za dobro sebe i svih nas.
Ali ne mogu da se skroz opustim kad
se bavim ovim poslom, ni na plaži ni
u restoranu jer stalno mislim o tome
koliko je sve to teško. Znam teško nam
je svima i u drugim poslovima, ali korona
je prvo pokosila po nogama turizam -
treba opet stati na njih. Treba biti hrabar
i raditi pod svim uslovima i mjerama, i
vjerovati da će svi minusi dati u budućnosti
plus – kad tad. Jedino tako sve ima
smisla. I nova stvarnost i surova realnost,
i to da sve jednom prođe, jer ovo
bi bio uvod u horor scenario kao u onim
naučno fantastičnim filmovima kad vanzemaljci
okupiraju zemlju, samo je sad
taj vanzemaljac nevidljiv, ili kao u onim
filmovima o zlim duhovima... Ali ovo
nije film na žalost, jer ne bi bio stvaran i
imao bi kraj koliko god loš ili težak bio.
I kad se svak potrudi da bude bolji svima
će nama biti bolje. A mi se u međuvremenu,
možemo makar osmjehnuti
konobaru dok uživamo u sjajnoj
hrani...“Često zbog straha pred nekim
zlom upadamo u još veće zlo.”(Nicolas
Boileau) - pa nećemo mili moji mi
tako. Budimo zahvalni svima koji i dalje
rade da nama – gostima bude sve okej.
Kritikujmo u redovnim situacijama kad
opet bude normalno stanje... sad dajmo
podršku i jedno hvala vas ne košta ništa
i osmijeh koji se vidi. I dva puta HVALA
nije mnogo, znači im koliko i bakšiš.
13