ulogu prevodioca. Saznajemo da su
Domnik i Solli iz Hanovera i da su došli
da godišnji odmor provedu u Crnoj
Gori. Nakon karantina i ludila izazvanog
korona virusom, mir i tišina
Boke Kotorske im je više nego dobro
došla. Planiraju da posjete sjever Crne
Gore, zonu Durmitora i kanjona Tare,
pa da se onda vrate za Njemačku.
Tog dana je njihovoj ćerkici bio prvi
rođendan pa smo nazdravili domaćom
rakijom u njeno zdravlje. Radovan je bio
posebno srećan zbog toga i nazdravljao
je svima, a posebno maloj gošči.
Kada su se gosti iz Njemačke uputili
nazad ka starom gradu i zatražili
račun, Radovan me zamolio da
im prevedem da je to njegov dar u
čast prvog rođendana njihove kćeri.
- Neka je živa I zdrava i reci im da dođu
opet. Nadam se da će doći ovdje jednog
dana da slavi punoljetstvo pa da tada i
ona nazdravi s nama, pričao je Radovan
s neskrivenom radošču, a ja prevodio.
Familija Baier se toplo zahvalila
i vratila se niza stranu, a mi smo
nastavili divan sa našim domaćinom.
Perović nam kaže da u Špiljare
dolaze ljudi sa svih strana svijeta.
- Svima im se obradujem jer dolaze
sa dobrim namjerama. Ne prihvatam
isključivosti religijske, rasne, nacionalne i
sve ostale. Sa ljudima se razumijem
bistrog pogleda i čistog srca i bez
ijedne poznate riječi. Niti ja znam što
oni pričaju, niti oni mene razumiju. Ali
se osjećamo i radujemo kad se sretnemo.
Bivalo je, bogomi, stranaca koji
po više puta dolazili. Neki su dolazili i
poslije par godina, prisjeća se Perović
i dodaje da je ljude dobrog srca i čiste
namjere lako dočekati i ispratiti. Perovići
su, kao i svi ugostitelji, neko ko doprinosti
renomeu svoje zemlje i naroda. Kad
bi svi ovako domaćinski pristupili prema
gostima sigurno je da bi više ljudi dolazilo
i zadovoljnije odlazilo iz naše zemlje.
- To što imamo to im stavimo na trpezu.
Lijepo je kad se ima što postavit, ali je
bitnije ljude dočekat punog srca. To ih
najviše obraduje. Bio mi je jednom Indus
koji se oduševio ovim našim krajem,
priča nam Perović i dodaje da mu je gost
iz Azije za uspomenu ostavio paprirnu
rupiju koju i dan danas čuva doma.
ŽIVOT U ŠPILJARIMA NIJE
LAK, ALI JE LIJEP
Iznad sela se nalaze obronci planina
koje dominiraju svojom ljepotom,
ali za one koji žive u njihovoj
neposrednoj blizini, znaju predstavljati
i potencijalnu opasnost. O životu
na selu i životu sa prirodom i od prirode
slušamo od našeg domaćina.
OPŠTINA OBEĆAVA POMOĆ
Programom zaštite i očuvanja područja Kotora za 2020. godinu predviđene su aktivnosti koje će
doprinijeti daljoj zaštiti i unaprijeđenju stanja prirodne i kulturne baštine na teritoriji opštine Kotor.
Kada je u pitanju izrada Studije zaštite i revitalizacije sela Špiljari, ista je preduslov za izradu urbanističkog
projekta koji predviđa valorizaciju ovog sela.
U Sekretarijatu za zaštitu prirodne i kulturne baštine opštine Kotor smatraju da su Špiljari dosad
bili nepravedno zanemareni imajući u vidu istorijat, poziciju i sadržaje koje ovo selo posjeduje.
Revitalizacijom bi i taj dio graditeljskog nasleđa bio sačuvan od zuba vremena, što bi imalo pozitivan
efekat na turističku ponudu.
- Da bi čovjek ovdje opstao najviše mu
trebaju mazge. One jedine mogu da
se penju ovim serpentinama i dopremaju
razne potrepštine iz Kotora. Ljeti
poranimo prije nego je jako sunce da
potrgujemo sve što nam treba. Zimi pratimo
prognozu da grabimo prije kiša i
nevremena da oposlimo u grad sve što
nam je neophodno, priča nam Radovan.
Dan je polako odmicao i bio je vakat da
se kreće nazad. Ostavili smo Peroviće
da obavljaju redovne aktivnosti u svom
domaćinstvu. Obećali smo da ćemo doći
ponovo da uživamo u predivnom pogledu
na kotorski zaliv i po koju čašicu razgovora.
Nadamo se da povod za to biti
obnova puta ili izgradnja žičare koje bi
ovaj predio značajno približile mnogima
kojima je uspon uz serpentine previše
naporan. Svakako bi olakšao život i
porodici Perović, a možda bi se i neka
od starih špiljarskih familija vratila da
oživi napuštena ognjišta
svojih predaka.
74 CAFFE MONTENEGRO