suvomeđe. Crkva gleda na veliku Rupu
(Špilju) koja se nalazi ispod najvišeg
vrha tvrđave. Iz te rupe vađen je kamen
od kojeg je sazidano selo, ali i veliki dio
kotorskih bedema. Selo i njegovi mještani
upravo su po njoj i dobili ime.
Danas selo izgleda sablasno, ali bi
rekonstrukcijom i valorizacijom mogao
da se Špiljarima udahne novi život. Duž
starog puta mogu se naći ostaci platformi
koji su se koristili za žičaru koju
je Austrijska vojska sagradila 1916.
godine za potrebe prenosa opreme,
oružja i municije prema okupiranoj Crnoj
Gori. Danas žičare nema, a planovi o
njenoj izgradnji decenijama nikako da
se realizuju. Ove teme posebno dobijaju
na značaju kada govorimo o održivom
turizmu i razvoju, revitalizaciji
postojećih i izgradnji novih sadržaja.
Nakon što smo obišli napušteno
selo, pratimo tablu koja nas usmjerava
ka domaćinstvu u kojem se
može ponešto prezalogajiti i okrijepiti
duh i tijelo. Još malo penjanja
i stižemo u domaćinstvo Perovića,
jedine familije koja ovdje stalno živi.
DOMAĆINSTVO PEROVIĆA
ČUVA ŽIVOT U SELU
Perovići se bave uglavnom stočarstvom
i poljoprivredom. Imaju i malu kafanu
sa čije terase se Dobrota i Prčanj vide
kao na dlanu. Sijedamo kod domaćina
Radovana Perovića i započinjemo
razgovor. Radovan nije starosjedioc,
već je sa familijom došao u Špiljare
1976. godine. Starinom su iz nikšićkog
kraja, tačnije ispod Pustog lisca.
Život je tamo bio dosta težak, zimi
napada snijega, pa su došli u toplije
krajeve. Kroz smijeh domaćin nam
kaže kako se na dobro lako navići. U
vrijeme kad su se doselili ovamo u
selu je samo živio Blažo Mijanović,
brat od strica Radovanove majke.
Perović ima troje djece i četvoro unučadi.
Stariji sin i ćerka žive u Prčanju,
odnosno Tivtu, a ćerka koja je maturant
u kotoskoj gimnaziji od jeseni će biti student
Filološkog fakulteta u Nikšiću. Žena
mu radi u školi pa ona i ćerka svakog
dana putuju do grada i nazad pješke. Sa
Radovanovom familijom živi i njegov brat
Rajko. Radovan je skoro tri decenije bio
zapošljen u fabrici ležajeva, a danas se
Dok pričamo domaćinstvu se primiče dvoje mladih ljudi sa djetetom u naručju.
Vidimo da su stranci, pa ja preuzimam ulogu prevodioca. Saznajemo da su Domnik
i Solli iz Hanovera i da su došli da godišnji odmor provedu u Crnoj Gori.
Tog dana je njihovoj ćerkici bio prvi rođendan pa smo nazdravili domaćom
rakijom u njeno zdravlje.
samo bavi poljoprivredom i stočarstvom
i odskora ugostiteljstvom i turizmom.
- Najviše sadimo krtolu, pomalo luka,
paprika. paradajza, krastavaca... Ima
pokoji pitomi šipak, nekoliko maslina,
trešanja, smokava... Počeli smo pomalo
U domaćinstvu Perovića od kozije
varenike dnevno prave po kilo do kilo
i po sira koji prodaju domaćima, ali i
strancima koji su oduševljeni autentičnim
domaćim proizvodima
da rabotamo i ka' ugostitelji kad je
počela navalica turista u ove krajeve.
Onda smo napravili ovu terasicu da se
pomalo oprobamo i u tom poslu, priča
Radovan dok reže stari kozji sir i nudi
nas da probamo.
Sir je odličan, pravi domaći, pa mi
bez okološanje hvalimo domaćicu.
Ponosni suprug zahvaljuje i dodaje
da je njegova supruga Ranka recept
za spremanje sira naučila od njegove
majke koja je decenijama pod
Liscem pravila vrhunski domaći sir.
- Za sir neko može da mi kaže da mu se
ne sviđa, ali ne priznajem da kažu da ne
valja, kaže Radovan, i dodaje da on nerijetko
pomuze koze, ali da ne zna da siri.
Perovići danas drže samo koze. Nekada
je ova vrijedna familija držala i krave
i prasad, ali su sve prodali. Nekad su
imali veće stado jer su pravili kaštradinu,
ali danas se ona rijetko traži.
Teren nije baš bogat hranom, pa su
koze najbolji izbor za ovo područje. Od
kozije varenike dnevno prave po kilo
do kilo i po sira koji prodaju domaćima,
ali i strancima koji su oduševljeni
autentičnim domaćim proizvodima.
STRANCI VOLE NAŠE
PROIZVODE
Stranci najviše vole pršutu i sir, domaće
vino i rakiju. Vole i domaći sok od
šipka, koji im je omiljeno osvježenje
nakon penjanja kotorskim stranama.
Pričljivi domaćin na pomen pića
skače na noge i donosi sok od
šipka za Nenada, a meni i njemu
lednu domaću lozu. Nazdravljamo
u dobri čas i nastavljamo priču.
Dok pričamo domaćinstvu se primiče
dvoje mladih ljudi sa djetetom u naručju.
Vidimo da su stranci, pa ja preuzimam
73