kamena sa kaskadnim terasama ova
spratna kuća dominira kotorskim zalivom.
Pogled puca na Boku, Pestingrad
sa desne i tvrđavu San Đovani sa lijeve
Zorica Čubrović piše da je poznato kako
je selo Špiljari (Spigliari) najstarija naseobina
Kotorskog basena još od praistorije.
Ona dalje navodi da je na austrijskom
planu iz 1838. godine selo prikazano sa
nizovima kuća oko centralno postavljene
crkve Sv. Đorđa i terasastim imanjima
na padini prema putu od kojih veći
potez sa imanjima nosi naziv Rasadnici
(Rassadnizi).
natovarena konja mogu mimoići. Vidljiva
je, s druge strane, i naša tradicionalna
nemarnost, pa tako pojedine manje
odrone niko nije očistio kako bi putnici
namjernici, među kojima je najviše
turista, lagano i bez opasnosti stiglo u
Špiljare, ili dalje produžilo put ka Krscu.
Sunce je pržilo, a hlada nema ni za
lijek. Morali smo par puta stajati da se
okrijepimo i skupimo snagu za nastavak
uspona. U međuvremenu smo
posmatrali drevne zidine po grebenu
brda koji nadvisuje Stari grad i
koje su vjekovima služile kao zaštita
Kotora od napada sa lovćenske strane.
Svojevrsnu prirodnu zaštitu gradu
je pružao i kanjon rijeke Škurde.
Nakon više od 40 minuta penjanja dolazimo
do prve kuće od lijepo tesanog
RADOVAN PEROVIĆ
strane. Sijedamo na starim metalnim
stolicama, odmaramo noge i uživamo
u pogledu koji mami ljude iz raznih
krajeva da bi bar jednom uživali ovdje.
Ne čuje se ništa sem pjesme ptica. Iz
obližnjeg šumarka oglasio se i jedan
magarac koji je lijeno ležao pod stablom.
KAMENO SELO OPUSTJELO
Prema austrijskim zapisima selo je
1838. godine imalo 19 kuća. Živjeli su
od poljoprivrede i stočarstva. No, nakon
Prvog svjetskog rata mještani polako
počinju da se raseljavaju. Selo je danas
praktično skoro napušteno sa velikim
brojem oronulih kuća i crkvom koja
71