ČUVENI ULCINJSKI
GUSARI
Pored velikih država i osvajača,
za opstanak grada i
njegovo bogatstvo ipak treba
zahvaliti i ulcinjskim gusarima,
koji tadašnjoj Veneciji
i Dubrovniku zadaju teške
glavobolje. Kada su osvojili
Ulcinj, Turci su doveli gusare
i robove iz Alžira i sa Malte.
Nihovo zaduženje je bilo da
kroz Otrantska vrata ometaju
trgovinu između Dubrovnika
i Venecije. Svojim tehnikama
brzo su obučili i domaće stanovništvo.
Kažu da su rijetko
ubijali, ali su zato vrlo često
pljačkali brodove i otimali
bijele žene kako bi ih otkupljivale
njihove bogate porodice.
U gradu su, sa duge strane,
oživjeli orjentalni zanati i trgovina,
a Ulcinj je imao vodovod i
kanalizaciju naslijeđenu još od
doba Rimljana. Veliki promet
robe odvijao se u gradskoj luci
Pristan, dok ulcinjsko brodarstvo
nije zamrlo pojavom
Karamanaga podsjeća da je Ulcinj nekada bio ono
što danas zovu „metropolom crnogorskog turizma“.
Osamdesetih godina je čak 40 odsto prihoda od domaćeg
turizma dolazilo iz Ulcinja, a gosti su uglavnom bili
turisti iz Zapadne Evrope i Dubrovnika
parnih brodova. „Bez ulcinjskih
gusara ne bi postojao
ovaj grad..neko će reći pirati.
Neka mi ne zamjeri Boka, jer
jesu radili stvari na koje danas
ne bi bili ponosni, ali..to je slika
našeg prostora..“,
kaže Resulbegović.
Nakon skoro 300 godina,
početkom 1878. godine Ulcinj
je oslobođen od Turaka, i
godinu nakon Berlinskog
kongresa 10. novembra 1880.
prisajedinjen knjaževini Crnoj
Gori. Promućurni knjaz Nikola
oslobodio je robove i zapalio
gusarske brodove. No mnogi
potomci robova i dalje žive u
Ulcinju, cijenjeni su i poštovani,
integrisani u lokalno
stanovništvo. Ostala je anegdota
da je jednog poznatog
ulcinjskog tamnoputog
čovjeka čuveni Peko Dapčević
sreo u Zagrebu i pitao odakle
je. Kad je ovaj rekao da je iz
Ulcinja, Peko je pomirljivo
dodao: “E znao sam da smo mi
Crnogorci crni, ali ne toliko”.
PTICE KOJE NIKAD NE SPAVAJU
Palata Venezia ostavlja utisak da ste u nekom
drugom vremenu, kultivisanijem i prosperitetnijem
od naše svakodnevice i okruženja. U njoj su
svoj mir, pored Servantesa i bogatih gostiju našle
i čiuke, ptice slične lasti iako nisu u srodstvu. Dok
razgovaramo uživajući uz ulov lokalnih ribara,
slušamo njen sasvim neobičan cvrkut. Gani kaže
da već godinama žive na zidovima njegovog
kompleksa, da mu njihova pjesma donosi
radost ali i profit.
“Čioka dolazi iz Južne Amerike i posebna je
jer nikada ne spava. Još je zanimljivo što su
njene kandže ispravne a ne savijene kao kod
ostalih ptica. Idu ispod krova i slijeću samo
kad se gnijezde. Cijelo vrijeme lete, nikada ne
stoje. Orintolozi, najčešće Švajcarci, Njemci i
Skandinavci dolaze u grupama, često u pred i post
sezoni. Mogu vam reći da su to fantastični gosti,
bogati i obrazovani ljudi, zaljubljeni u hedonizam
i prirodu. Ulcinj je za orintologe raj”.
40 CAFFE MONTENEGRO