ZAŠTO NE BI SMO I MI, OHLADILI VINO, PIVO... U RIJECI, POSMATRALI LJEPOTU
OKO SEBE I UŽIVALI I REKLI „ŽIVOTE ŽIV SAM HVALA TI“. PA AKO VAM NIJE DOVO-
LJAN CVRKUT PTICA I ŠUM VALOVA, MAKAR MODERNO DOBA IMA TIH GADŽETA -
PONESI SVOJU MUZIKU SA SOBOM, BUDI LIČNI DI-DŽEJ I BAŠ TE BRIGA...
TAMO SI ĐE JE SVE PO TVOM
uspomene, posebne i najljepše kad ste
vi stvarali srećne prilike za sebe i bližnje.
Možda je baš sad to vrijeme da onu
skupu bocu strašnog pića što smo dobili
ili kupili u inostranstvu i čuvali za posebne
prilike – da je otvorimo. Jer svaki dan je
posebna prilika. Ne ostavljajmo ništa za
posebne prilike, jer otprilike onda one
nikako da dođu. Ukratko: rekla bih vam
svima, svaki dan nam je nova prilika,
posebna prilika, ljudi stvaraju prilike, i
sad kad nikom nije lako, možemo olakšati
jedni drugima, opet se vraćam na
isto... A kako? Sitnicama. Budite lafovi
u životu i stvarajte posebne prilike za
najbliže i onoliko koliko mjere dozvoljavaju
jer dani ionako prolaze, ne mogu se
vratiti. Poredila bih to sa situacijom: šta će
nekome pun orman neobučenih haljina
za posebne prilike kad joj nikad nije bilo
dovoljno dobro da iskoristi priliku da bude
posebna, ili ona posebna u svakoj prilici.
I neka tako bude i za vrijeme i nakon
pandemije. Jer život je da se živi. Volimo
ga i čuvajmo, svoj i svih ostalih, i sad i
uvijek, jedino tako će ova viruščina odustati
napadati život jer život na zemlji
je bio i biće nakon virusa. I naši životi
takođe. Mislimo na sitnice... i te slatke
male stvari, ustvari to i nije mnogima
na planeti novo neki narodi tako su
oduvijek i živjeli, s korpama za piknik
svaki vikend se upute u prirodu, zašto
ne bi smo i mi, ohladili vino, pivo... u
rijeci, posmatrali ljepotu oko sebe i
uživali i rekli „živote živ sam hvala
ti“. Pa ako vam nije dovoljan cvrkut
ptica i šum valova, makar moderno
doba ima tih gadžeta - ponesi svoju
muziku sa sobom, budi lični di-džej i baš
te briga... tamo si đe je sve po tvom.
13