BRNOVIĆ JANKO I NJEGOV SIN MARKO
TEŠKA JE OVO RABOTA
Gradnja čuna nije nimalo lak ni jednostavan
posao. Šablona za izradu nema,
nego se čamac radi na osjećaj, uz
pomoć oštrog oka majstora i uz
bogato iskustvo.
- Dovoljno je da se jedna daska
pogrešno ugradi i rabota neće valjati.
Čun mora biti simetričan da bi na vodi
bio stabilan. Voda je u stvari vaga koja
ga niveliše. Da bi bio stabilan daske
moraju da budu iste krutosti i težine.
Daska je živa stvar, morate je osjetiti
i znati kako s njom, u koju se stranu
savija, da li je sklona da “bježi” itd. Ako
pogrešno procijenite drvo, čamac neće
valjati, priča nam Janko i dodaje da
se za spajanje dasaka koriste ekseri,
koji se zakivaju sa dvije strane. Šarafi
nemaju efekta u izradi čunova, jer bi se
od vibracija lako odvili i ispali.
Nekada je Marko pomagao ocu, a
danas je došlo vrijeme da Janko
pomaže njemu.
- Dovoljno mi je da otac stoji
pored mene dok radim. To mi daje
ŠABLONA ZA IZRADU NEMA, NEGO SE ČAMAC RADI
NA OSJEĆAJ, UZ POMOĆ OŠTROG OKA MAJSTORA I
UZ BOGATO ISKUSTVO.
LJUBAV SE PRENOSI S KOLJENA NA KOLJENO
Pet generacija Brnovića napravilo je za skoro vijek i po stotine čunova koji su plovili crnogorskim
vodama. Ovaj zanat u porodici Brnović započeo je Stanko u doba vladavine knjaza Nikole Petrovića.
Njegov sin Lazo, nastavio je zanat koji je naučio od oca. Lazo je bio u Gaeti, a poslije Prvog svjetskog
rata je kao rodoljub i zatvaran. Umro je 1952. godine.
Treći Brnović koji je radio čunove bio je njegov sin Blažo koji je rođen 1910. godine. Prvi čun je napravio
kada je imao 17 godina.
Njegova žena Jovanka
mu je pomagala u
poslu i, kako se prisjeća
Janko, sve je rabotala
oko čunova sa svojim
mužom . Na slici koja je
napravljena negdje oko
1990. godine
Blažo sjedi u čunu i
obrađuje ga teslicom.
Iako imaju i moderne
električne alate, ovu
teslu i danas koriste
njegov sin i unuk.
U SMJERU KAZALJKE
NA SATU OD VRHA
LIJEVO: Blažo Brnović;
Blažo i Jovanka
Brnović; Andro
Mugoša u posjeti
Brnovićima; Lazo
Stankov Brnović
73