bi ih probao. Ovo ekstravagantno putovanje
se isplatilo. New York Times je opisao
njenu kuhinju kao “najfiniju hranu na svijetu”,
a nju nazvao “kuvarom filozofom”.
Svi su poželjeli da jedu kod Kvan.
Slavni kuvari, novinari i urednici
gotovo hodočasnički prolaze prašnjavim
putevima od sela do hrama koji
Kvan dijeli sa još dvije monahinje.
Iako je njoj sve to pomalo smiješno,
ipak smatra da je korisno i važno da sa
svijetom podijeli svoju perspektivu o pripremi
hrane. Za nju, kuvanje ne smije
biti stvar pohlepe. Jela treba da imaju
viši smisao: da pročiste tijelo i um.
“Hrana treba da nahrani vaše tijelo i
pomogne umu da nađe prosvjetljenje”,
kaže ona. “To je način da se ljudi vrate
prirodi, da pročistimo um za meditaciju.
Tako se razvijamo i rastemo”.
“Ti si tlo. Hrana je sjeme”.
Kvan često koristi riječ “prevazilaženje”.
Glad je nešto što čovjek treba
da “prevaziđe”. Smjena godišnjih
doba i njihov uticaj na njenu baštu su
takođe nešto što treba “prevazići”, kao
i njenu hranu. Prevazilaženje alavosti
u svim njenim oblicima i ishrana
zasnovana na jednostavnim jelima
koja pročišćavaju um, tijelo i duh.
Baš kao što Kvan izbjegava “pretjerano
začinjenu i preobilnu” zapadnu
kuhinju, izbjegava i takvu filozofiju.
U svojim sivim odorama, sa nježnim
osmjehom koji trajno lebdi na njenom
licu, ona je sušta suprotnost umišljenih
slavnih kuvara i gastronomskih
takozvanih zvijezda moderne ere.
S LIJEVE STRANE: ZELENI PEJZAŽ KOJI OKRUŽUJE
HRAM, GDJE ŽIVI KVAN SA JOŠ DVIJE MONAHINJE;
KUVANO POVRĆE I TOFU KNEDLE
Ma koliko njena jela djelovala jednostavno,
ona su harmonija
mirisa, tekstura, ukusa i boja.
Tu su marinirani patlidžani u brašnu
od pasulja, kisele šljive sa bodljikavim
jasenkom, bundeva punjena začinjenim
tofuom... sve u malim porcijama
posluženim u jednostavnom
drvenom i keramičkom posuđu.
Posle njene hrane niste ni siti ni
gladni, ali se zato osjećate laganije
i energičnije nego prije jela.
Ova posebna kuhinja isključuje upotrebu
mesa, ribe i bilo kakvih vještačkih
pojačivača ukusa jer se smatra da ovi
HRANA JE IZRAZ ONOGA
ŠTO NAM JE NA UMU
U njenoj bašti, na putu ka keliji, ona
gaji muskatni oraščić, velike rijetke
pečurke koje njeguje mjesecima, 500
godina staro Tengja drvo koje i dalje
rađa pomorandže za njene recepte.
“Ukusi su i dalje iznenađenje i uzbuđenje
za mene”, kaže ona.
Njena kelija od drveta je jednostavna.
Tu kuva za sebe i još dvije
monahinje, a povremeno i za pedesetak
monaha koji služe u hramu.
KISELI LOTOSOV KORIJEN, MORSKA
TRAVA I BIJELA ROTKVICA
58 CAFFE MONTENEGRO