C.M: Kakve su opšte reakcije publike
na projekat? Na koji recept su do sad
najbrojnije reakcije?
- Reakcije su veoma pozitivne
i vrlo ohrabrujuće za
mene, a iskazano interesovanje
gotovo je nadmašilo
moja očekivanja, s
obzirom da je ovaj projekat
još uvijek u nekim početnim
etapama. Kompletna
dosad proizvedena paleta
proizvoda naišla je na veoma lijep odziv
i interesovanje, s tim što je moj utisak
da je najviše simpatija pobrao raštan,
možda i zbog sugestivno
arhaičnog prizvuka u
svom imenu.
Inicijalno, izabrani
su recepti jela
koja su karakteristična
za sve krajeve
Crne Gore
ne treba posebno obrazlagati, s obzirom
na gore opisane ciljne grupe. Da li će i
taj segment ovog proizvoda u budućnosti
biti proširen primarno
zavisi od profila njegovih
korisnika. Željela bih
posebno da naglasim da
se kao posebna kulturna
dimenzija ovog projekta
može uzeti to što su
recepti ispisani na oba
pisma koja se koriste u
Crnoj Gori, kao podsjećanje na to pomalo
zanemareno a dragocjeno
kulturno preimućstvo.
C.M: Koliko recepata
za sad ima vaš „Kuvar“
i koja Vam je zamisao,
koliko namjeravate da
ih prenesete preko svojih
predmeta i gdje sve
želite da ih vidite?
- U ovoj fazi probrano je
desetak reprezentativnih
tradicionalnih recepata po
kojima se spremaju jela
koja su prepoznata i afirmisana
kao neizostavni
dio crnogorske nacionalne
kuhinje. Istraživanja u ovoj
oblasti predočila su mi
da je crnogorska trpeza
veoma bogata i raznovrsna,
tako da će ovaj kuvar svakako
biti stalno obogaćivan
novim i novim receptima.
Svakako, želim da ovi moji
proizvodi pronađu put do
što više korisnika ali isto
tako, i ne manje, želim da
se ovi recepti primjenjuju u
što više kuhinja.
C.M: Recepti su na predmetima
„ispisani“ dvojezično,
to jest na našem i
na engleskom jeziku, da
li će u budućnost biti još
na nekim jezicima?
- Mislim da izbor jezika
kojim su ispisani ovi recepti
C.M: Kako ste došli do naziva
projekata?
- Do naziva ovog projekta došla sam
dijelom samom njegovom logikom a
dijelom kroz interni jezik kojim komuniciramo
u sklopu moje četvoročlane familije
(zapravo, petočlane, jer tu je i jedan
divni pas) kad jedni drugima izražavamo
simpatiju i ljubav, što činimo veoma
često. Bez toga vjerovatno ne bi ni bilo
ove moje Jestive istorije Crne Gore.
36 CAFFE MONTENEGRO