djelova svijeta i gdje
su nas domaćini
odveli u Connemara
koja je bila samo
naša usputna destinacija.
Kombi nas je
odveo prema obali i
na manje od jednog
kilometra smo došli
na mali aerodrom
Aer Arann Islands.
Procedura čekiranja
na ovom aerodromu
je potpuno drugačija
od one koju ste vi,
naši čitaoci, iskusili
do sada. Tu smo morali da ne samo
pokažemo pasoše, već da stanemo
na vagu da izmjere težinu svakog od
nas, nakon što su nas podijelili u dvije
grupe od devet u svakoj. Dvokrilni avioni
Britten-Norman BN2 sa dva turbo
propelera su čekala da se ukrcamo. Ti
avioni su kao taxi-cab. Svakom od nas
je rečeno gdje treba da sjedi tako da je
najteži sjeo na srednjem sjedištu, dok je
deveti sjeo do pilota. Onda je uslijedilo
najkraće moguće rulanje po pisti prije
polijetanja i nakon samo sedam minuta
stigli smo u Inis Mhór Árainn, najvećem
od tri ostrva koji čine Aran Ostrva. Let je
bio veličanstven, nešto što niko od nas
do tada nije iskusio. U Škotskoj postoje
ostrva pod istim imenom tako da se
Richard nakratko sjetio svojih predaka
po majčinoj strani, ali uistinu baš ova
Aran ostrva u Irskoj su poznata po svojim
ručno pletenim džemperima i šalovima.
Tu na ostrvu postoji jedna prodavnica
i jedna banka koja je otvorena samo
srijedom. Put nas je onda odveo do
najčuvenijeg mjesta na ostrvu Inishmor,
gdje se nalazi tvrđava Aonghus iz praistorijskih
vremena i za koju se misli
da datira iz drugog vijeka prije Hrista i
opisana je kao veličanstveni spomenik
Evrope tog vremena. Pogled na Atlanski
okean sa litice koja je više od sto metara
iznad oduzima dah. Interesantno je da
nema nikakve ograde iako je pogled
jednako zastrašujući koliko je i veličanstven.
Populacija na ostrvu broji samo
840 ljudi i vrlo je evidentno da neki od
njih, kao naš vozač kombija, imaju španske
korjene i koji su se asimilirali i koji
naravno sada govore samo engleski.
Nas je posebno interesovalo kako se
omladina obrazuje na ostrvu. Postoje
osnovne i srednje škole, a jedna od njih
je među boljima u zemlji. Napustili smo
TRINITY KOLEDŽ
ostrvo istim malim avionom kojim smo
i došli, jedino što nas u povratku nijesu
mjerili, a trebali su jer smo na ostrvu
imali obilan ručak. Naš vozač nas je
čekao na aerodromu i uputili smo se
prema istoku, a destinacija Dublin gdje
smo stigli u predvečernjim satima. Bili
JONNIE FOX' PUB
ZAMAK U DABLINU
smo previše umorni za noćne avanture
tako da smo odlučili da rano sljedećeg
dana krenemo u razgledanje grada.
DABLIN – PREDIVAN OSJEĆAJ...
Dablin se nalazi na ušću rijeke Lifi koja
ga je jednostavno podijelila na sjevernu
i južnu stranu. Nekada je ova podjela
značila da su na sjeveru živjeli siromašni,
a na jugu bogati, koja danas
naravno ne postoji. Jedna od čuvenijih
ulica u Dablinu je Ulica koja je procvjetala
u 18. vijeku i koja je već tada postala
“posh”. Tome su ponajviše doprinijeli
advokati koji su tu živjeli tako da je
ulica postala prestižna. Zar onda čudi
što je Dublin postao glavni grad Irske.
Grad je jednostavno
tada procvjetao i
jedno vrijeme je bio
drugi najveći grad u
Britaniji. Jedan dio
arhitekture, koja se
odmah da primjetiti,
je iz srednjevjekovnog
perioda, kao što
su Temple Bar, gdje
turisti vrve i danju
i noću i koji je pravi
magnet za posjetioce
tim prije što se
nalazi u samom centru
Dablina. Posvuda
naokolo se nalaze noćni klubovi, restorani,
i svakako čuvena Grafton ulica, najpoznatija
po shoppingu koja je zajedno
sa Henry ulicom pravi raj za shopaholics.
Ovaj dio grada je prelijep, opuštajući,
gdje se osjećate predivno. Tu je i
Molly Malone čuvena statua od bronze u
prirodnoj veličini. Priča, bila fikcija ili ne,
ali je ova prodavačica ribe, koja je umrla
veoma mlada opjevana u pjesmama i
čak se 13. jun slavi kao njen dan jer je
navodno umrla 13. juna 1699. godine.
Zamak u centru Dablina (Dublin
Castle) je mjesto koje ćete svakako
posjetiti. Sagrađen davne 1204. godine
po naređenju engleskog Kralja Džona
da bi se zaštitili od normanskih napada
koji su prethodili njegovoj gradnji.
Zamak je ne samo bio opasan šancima
već je bio pravo utvrđenje i postao je
administrativni centar i svakako kraljeva
riznica.
Trinity koledž, koji je najprestižniji u
Irskoj, preporučujemo da nipošto ne
propustite dok ste u Dablinu, i naravno
da vidite rukopis jevanđelja na latinskom
, Book of Kells, a koji se sastoji od četiri
jevanđelja Novog zavjeta. Izradilili su ga
hrišćanski sveštenici oko 800. godine.
Rukopis se sastoji od 340 stranica.
Jonnie Fox’s pub koji se nalazi na oko
pola sata daleko od Dablina, na vrhu
planine. To nije samo jedan od najstarijih
irskih pabova već i jedan od najpopularnijih.
Tu se svako veče svira tradicionalna
irska muzika. Tu smo potpuno
uživali, pjevali sa njima i zaista smo
imali noć za pamćenje.
A Irska je upravo to, zemlja za pamćenje
i svakako naša želja da joj se
ponovo vratimo.
114 CAFFE MONTENEGRO