DABLIN
Lismore uputili smo se prema obali i
nakon jednog sata vožnje stigli smo u
Kinsale, primorski gradić koga bih opisala
kao “picture postcard”. Uske uličice,
pune interesantnih prodavnica, restorani
i hoteli u različitim koloritima koji su
definitivno učinili da naši aparati u svakom
trenutku budu spremni da
zabilježe nestvarno.
PROMOCIJA BAVARSKOG
PIVA U SRED IRSKE...
Sljedeći dan smo ostavili za cjelodnevnu
posjetu Cork-u, gradu koji ima
vrlo interesantan geografski položaj.
Srce grada je na ostrvu, a ostatak je
podijelila Rijeka Lee koja kao da ga je
zataškala da bezbjedno leži tu gdje jeste.
Cijena parkinga je toliko skupa da smo
bili iznenađeni, i baš u trenutku kad smo
htjeli da platimo, prišao nam je gospodin
koji nam je ponudio svoju dnevnu kartu
koju on nažalost nije mogao iskoristiti
iz bilo kog razloga, a koji je odbio da
uzme ponuđeni novac od nas. Kork je
administrativni centar u kom smo nažalost
dva sata proveli u jednom hotelu
gdje smo našli wireless jer je neodložni
posao morao da se završi. Kork je miran
grad gdje se osjećate relaksirano. I dok
smo šetali njegovim ulicama i osmatrali
građevine slučajno smo čuli tonove njemačke
muzike. Radoznalost bi možda
došla mački glave, ali nas dvoje smrtnika
mora da smo sagrađeni od nekog
tvrđeg materijala nego one, jer je naša
radoznalost bila veća i jednostavno smo
ušetali i utopili se u promociju bavarske
kuhinje i naravno piva koje nam je
odmah bilo ponuđeno besplatno. Pošto
je već padao mrak odlučili smo da
napustimo Kork iako je grad postajao
življi i bučniji.
GALWAY – PRELIJEP I
SKUP GRAD
Četvrtog dana našeg boravka u Irskoj
otisnuli smo se prema unutrašnjosti
zemlje, a destinacija je bio Galway. Grad
STATUA MOLLY MALONE
je živopisan, pun turista, studenata iz
raznih krajeva svijeta, posjetilaca koji
su zaposjeli restorane i pabove i naravno
ulični zabavljači bez kojih neki veći grad
nema smisao. Zbog svih ovih draži koje
grad nudi, parking mjesto, na šest sati,
nas je koštalo 18 eura. Restorani su
takođe veoma skupi što se po našim
mjerilima nije uklapalo sa zemljom u
kojoj je glavna ekonomija proizvodnja
hrane i pića, zato vodite računa i provjerite
cijene. Mi smo imali poslovni sastanak
nakon kojeg smo sjeli u An Pucan
bar na užinu i piće. Kasnije smo krstarili
gradom, razgledali i morali ponovo da
potražimo pub sa wireless internetom
kako bi završili neki urgentan posao.
Prenoćili smo u Galway u hotelu Salthill
u kom kad se probudite gledate Atlanski
okean suncem obasjan. Doručak je bio
zaista obilan i ukusan, ali hljeb... Ana
koja ne jede hljeb uopšte nije mogla
odoljeti hljebu koji je rajski. To je neka
mješavina “sourdough bread” koji ima
slatkasti ukus.
AVIO TAKSIJEM NA AER ARANN
ISLANDS
Galway je bio mjesto gdje smo se
pridružili grupi edukatora iz različitih
TEMPLE BAR
113