JAGNJETINA KAO ONA NAŠA DOMAĆA…
Jagnjetina koju sam jela u čuvenom velškom
restoranu “The Walnut Tree”, je čuvena
velška jagnjetina koja je meni bila baš kao
ona jagnjetina koje se ja sjećam i koju sam
nekada jela i kod nas u Crnoj Gori. Račun je
bio oko 60 funti, ali za to ne marite, ako se
i sada sjećam restorana u kom je atmosfera
domaćinska, a kuhinja božanstvena
manje više u mnogim zemljama, postoji
manjina koja bi htjela da vidi Irsku u
cjelosti. Izgleda da u ljudskoj podsvijesti
postoji uvijek pitanje za raspravu, a koje
glasi “who rules whom?” Kad je Irska u
pitanju ovakve rasprave datiraju još od
Kralja Džemsa I koji je darivao zemlju
onima koje je favorizovao nakon što bi je
uzeo ili oteo od onih manje dragih ili pak
“neposlušnih”. To je sve vodilo ka velikoj
želji za nezavisnošću i konačnom prestanku
britanske diskriminacije. U istoriji
Irske je 1916. godina obilježena kao
Easter Rising (uskršnja pobuna ) protiv
britanskog jarma, i svi znamo šta se
kasnije dešavalo. Here endeth the potted
history lesson!
U Irsku smo otišli kolima. Na putu za
Pembroke Dock u Južnom Velsu, odakle
smo ferijem otišli u Irsku, uživala sam
u nesvakidašnjim pejzažima. Ovo je bilo
putovanje za sjećanje. Richard je nekada
radio u Velsu i veoma dobro poznaje
WATERFORD
KRALJ DŽEMS PRVI
ove predjele tako da je, za mene, priredio
iznenađenje kada je odlučio da
skrenemo sa puta za luku, i uputimo se
ka čuvenom velškom restoranu “The
Walnut Tree” u koji je on nekada davno,
davno, dolazio. Pričao mi je da je jagnjetina
u Velsu nešto što nijesam imala
priliku da probam ranije ili nijesam
odavno jela. I zaista je bio u pravu. To je
bila baš ona jagnjetina koje se ja sjećam
i koju sam nekada jela i kod nas u Crnoj
Gori. Račun je bio oko 60 funti, ali za
110 CAFFE MONTENEGRO