Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 65

JEZERO
SE NJIHALO U
RITMU MUZIKE
ZA PLES
RADUJE ME ŠTO SAM NA KRUPCU VIDIO MNOŠTVO POZNATIH LICA IZ STARE
GARDE. JOŠ VIŠE ME RADUJE ŠTO JE BILO MOGO MLADIH LJUDI, NOVIH
FESTIVALDŽIJA KOJI NASTAVLJAJU DOBRU PRIČU KOJA SE OVDJE NJEGUJE
SKORO DECENIJU. POZITIVNE VIBRACIJE I MNOŠTVO LIJEPIH MOMENATA
OBILJEŽILI SU OVOGODIŠNJI LAKE FEST. OD JUBILEJA SVI OČEKUJEMO
MNOGO. DESETKU IZ DRUGARSTVA, U NAJMANJU RUKU!
TEKST: LEKA DEDIVANOVIĆ
FOTO: MARKO RISTIĆ
B
ilo je lijepo avgustovsko
popodne. Dok sam vozio
prema Nikšiću neke drage
uspomene su počele da
naviru. Često idem u grad piva i čelika,
ali ovaj dolazak je imao posebnu čar.
Par godina sticajem čudesnih životnih
okolnosti nijesam bio na Lake festu. A
rado se sjećam nekoliko festivalskih
godina koje sam proveo na jezeru.
One prve kada sam prvi put puto-
vao sa Milenom. Bili smo mladi, ludi
i do ušiju zaljubljeni. Uživali smo tog
ljeta u vrhunskim svirkama, sjaj-
nom provodu i druženju sa lju-
dima u kampu. Koncerti Elementala,
Zabranjenog pušenja, Brejkersa, šutka
tokom nastupa legendarnog Sunshine,
Dubioze kolektiv... Ta tri dana jedni
su od ljepših festivalskih provoda. A
nije da nijesam išao po festivalima.
Prije par godina sam se sa Sziget
festivala vratio na Lake. Ludački
vozio od Budimpešte do Nikšića da
bi stigao na nastup legendarnog
Manu Chaoa. Sav umor od vožnje I
neprespavanih noći izbrisao je ludi
Francuz nezaboravnom svirkom. Da
je bio na Szigetu ne bi bilo bolje.
I ove godine sam u Nikšić došao sa
puta. Vozio od Splita tragom sunca,
jugom maslina. Ni toplo more, masli-
nici, vino, niti Dalmatinke me nijesu
zadržali. Predveče sam stigao na
Krupac. Napolju je bilo toplo. I u mojoj
duši je bilo toplo kao od dobre stare
pjesme što se slučajno zapjevuši.
Kako i ne bi kad Lake fest ima dušu.
I to je ona srodna duša sa kojom
se lako i neraskidivo povežeš.
Prolazim pored kampa. Gledam vesele
ljude različitih generacija. Neki od njih
su bili đeca kada sam ovđe bio prvi
put. Raduje me što dolaze neki novi
klinci. Vidim ih đe okupljeni ispred
šatora slušaju one koji su dovoljno
odvažni da zasviraju gitaru i zapje-
vaju neki rok hit. Kako piju, kako se
smiju. Kako se vole i zaljubljeni šetaju
duž brane. Kako sazrijevaju i, buk-
valno preko noći, postaju ljudi.
65