PUDL
Vuk si u šumi. S nogom u gvožđu.
Zubi ti vlastitu nogu glođu.
Ležiš u snijegu. U pustoj gori.
U vrućici si. I glad te mori.
Kako nesreće idu u nizu,
Okrutni ljudi došli su blizu.
Da te ne stuku toljage mnoge,
Ti si pregrizo ostatak noge.
Sada si pudl. Svi ti se dive
U ovoj kući svi za te žive
Svu ljubav svijeta tebi su dali.
Pa ipak, poslušaj savjet mali:
Dok god te mazi ta topla ruka,
Čuvaj sjećanje na doba vuka.
96