RAINER MARIA RILKE
Kad on korakne, ja ga poznam na milje; U džepu pjesma. Na duplu vuče fugu. Gospode, pa zar postoje očne špilje, Da u očima skriju toliku tugu?
Poput poplave- misao mu je meka; Mjesto trenutnog bljeska- on hladno žari. Ne hita, nego pušta druge … I čeka. Bujica uvijek digne prizemne stvari.
Pije probrana vina. S aromom kiše. Od dvije mrtve ptice on bira manju. Pitam: može li manje donijeti više? On sklapa vjeđe u tihom opiranju.
Dok piše, on je u svakoj svojoj priči. Napiše pjesmu … pa opet sebi sliči.
95