IVANOVA PREDAJA
Kojom cedrovinom da potpalim vatre pod tvoje bedeme
Pa da omamljena mirisima i jarom koja dolazi odozdo,
Skineš sa sebe
Prozirnu bluzicu otpora!?
Tri duge godine opsade, a ti još odolijevaš!
Tvoje isturene tornjeve napadao sam tihom strpljivošću,
A uzvratila si vrelom vodom po mojim prsima.
Penjao sam se uz tvoje bočne zidine
Dugim ljestvama
Na sam vrh
I svaki put bio odgurnut
Mekim udarcem tvojega poprsja ukrašenog
Tek s dvije šumske jagode.
Uzalud sam ne te bacao
Teške poglede iz katapulta. Eskivirala si ih
Ciganskim pokretom bedara,
Onim jedva primjetnim pulsirajućim trzajem,
Zaostalim iz vremena plesa prelijepog zavodnika Lucifera
Koju je izvodio
Pod krinkom Venere.
Nisam se ustručavao, nisam.
S teškim ovnom jurišao sam na tvoja glavna vrata,
Koristeći se zabranjenim tehnikama antike.
Ali,
Vrata su izdržala,
A moj trojanski konj,
Kojega si na vrijeme prepoznala kao genijalni trik vrste,
Zaglavio se među balvanima, koje si na nj u zadnji čas
Oborila.
Priznajem,
Tvoja obrana bila je beskrajno maštovita.
70