mekim softverskim programom pod naslovom:
„Animacija njihanja vlati trave pod cyber vjetrom“.
eto, time sam ga ubio.
bilo je dovoljno da mu pokažem
kako se vlati njišu na virtualnom povjetarcu računalnog ekrana
pa da stari čudak eksplodira poput napuhane lešine.
nije mogao podnijeti toliku količinu nove Amerike
izvan njegovih
stihova.
smrad zaraze ubrzo se raširio sve do Grand Canyona,
zapadni vjetrovi koji pušu u stratosferi
zahvatili su otrovne bacile
i raznijeli zarazu
širom pismenog
svijeta,
a on je tako prokleto volio mirisne bakterije.
kako se i očekivalo,
vlati trave,
sprešane u njegovom osmom izdanju iz 891.,
nisu ne znam kako plakale. pozvale su me i rekle:
svene, majstore, sve smo vidjele, dobro si obavio posao.
zatim su izumrle kao vrsta,
zadržale su se samo na grobovima koje nitko nije kosio.
bio sam ipak toliko obziran
da arogantnom starcu na grobu uklešem moje čuvene stihove,
koje su neki pripisali njemu, ne ljutim se:
„Ja svetkujem samog sebe i pjevam samog sebe,
a što ja sebi dopuštam morate i vi sebi dopustiti.“
27