RODONAČELNIK PJESNIČKOG SNA
netko je konačno morao ukokati tog razbarušenog Whitmana.
pa taj je silovao najdublja planinska međunožja
da bi sladostrasno posijao sjeme svojih „Leaves of Grass“
u amblem američke
nacije.
valjda zato već čitavo stoljeće i pol vukodlači svijetom,
a sasušene vlati trave iz njegovog herbarija vapiju do boga za vlagom,
za vjetrom, za proplancima, za zrakom, za košutama, za drvosječama,
za slobodom u koju se tako brutalno kleo
taj tobože nepismeni stari lukavac,
a onda im tu slobodu
jednako brutalno
uskratio.
tko će ubiti Walta?, odjekivalo je prostranstvima Amerike
od jedne obale do druge.
za taj prljavi posao tražio se bešćutni egzekutor,
prijavio sam se pod šifrom: „Dolazim iz Paumanoka“.
kad su me izabrali rekao sam članovima komisije:
dečki, mislim da će jedan metak biti dovoljan! o, jea!
zar je moguće, pitali su,
zar je moguće jednim jedinim metkom
dokrajčiti gromadu veću od Apalača?
pa gledajte, rekao sam.
i oni su
gledali.
ubio sam ga na svoj način,
26