BKG № 35 BKG 35 | Page 26

RODONAČELNIK PJESNIČKOG SNA netko je konačno morao ukokati tog razbarušenog Whitmana. pa taj je silovao najdublja planinska međunožja da bi sladostrasno posijao sjeme svojih „Leaves of Grass“ u amblem američke nacije. valjda zato već čitavo stoljeće i pol vukodlači svijetom, a sasušene vlati trave iz njegovog herbarija vapiju do boga za vlagom, za vjetrom, za proplancima, za zrakom, za košutama, za drvosječama, za slobodom u koju se tako brutalno kleo taj tobože nepismeni stari lukavac, a onda im tu slobodu jednako brutalno uskratio. tko će ubiti Walta?, odjekivalo je prostranstvima Amerike od jedne obale do druge. za taj prljavi posao tražio se bešćutni egzekutor, prijavio sam se pod šifrom: „Dolazim iz Paumanoka“. kad su me izabrali rekao sam članovima komisije: dečki, mislim da će jedan metak biti dovoljan! o, jea! zar je moguće, pitali su, zar je moguće jednim jedinim metkom dokrajčiti gromadu veću od Apalača? pa gledajte, rekao sam. i oni su gledali. ubio sam ga na svoj način, 26