AUTOPORTRET SLAVE RAŠKAJ
Te plave oči. Lijepa glava.
Ti nisi Slava, ti si Olga;
Ti nisi Kupa, nisi Sava,
Ti duboka si, mračna Volga.
U oku tvome lopoč cvjeta,
U uhu beton drži stražu;
U grlu napor dojenčeta
Da usne glasno „lopoč“ kažu.
Dok motriš crte svoga lica
Ti sanjaš da si divlja Fedra,
No tebi modra potočnica
Već truni lati među bedra.
A duša tvoja još bi htjela
Bjelinu snježnog akvarela.
147