BKG № 35 BKG 35 | Page 146

PADAJU LATI Dosta je plesa. Haj'mo sjesti. (Sve joj je ovo teško palo.) Već umorna je od bolesti, Ali se ne da. Još bi malo. Ja je priljubim. Kažem: hodi. Još uvijek igram mušku rolu I kao nekad nježno vodim, Al' sve smo bliže našem stolu. Tako je lijepa. Vidim, plače. Kažem, moramo malo stati. Ona ne čuje… Viknem jače, A njoj s haljine padaju lati. Dečki u bendu ko da znaju, Privode stari šlager kraju. 146