RASPAŠOJ
(Dvojici, meni osobito dragih pjesnika:
Dobriši i Sergeju, s ljubavlju)
Ti sjediš u vlaku. A ja sjedim prijeko.
Ja uporno gledam tvoje tijelo skladno.
- Dobro veče, miss! – gle, ja bih ti reko.
- Dobro veče! – ti bi uzvratila hladno.
Oborene vjeđe. Urez dekoltea.
Kovrča na vratu (tako neizbježna!).
Noge prekrižene. Culpa, culpa mea!
Chanel 5 u zraku... Tvoja koža nježna.
Na koljena padam. (Tako slatka sva si!)
Dižem oči k tebi prekrasnoj u plavom:
- Čežnjo moje biti, ti ne slutiš da si
Svoju svjetlost lila mojom davnom javom.
Koga ja to želim, kurvu ili vilu?
Ipak... ono prvo, a što da ti krijem.
Pa ako si nekom sjedila u krilu
Ja ne pitam, dušo, na koljenu čijem.
Ti se malo nećkaš. (Imaš preporuke!)
Ne zanima mene historija tvoja.
Pusti, čiji zubi. Pusti, čije ruke.
Samo sjedi dušo, na koljena moja.
Ne žali za bivšim. To ne služi ničem.
Svaka ljubav prošla tek je suha brojka.
Daj mi usne, grudi, da fijuknem bičem
Pa da njište konji… Pa da juri trojka.
A na kraju puta, na izlazak spremni,
Kad naš vagon bude na peronu pristo,
Zbogom, zlatokosi, dobacit ćeš meni.
Do svidanja, draga, ja ću tebi isto.
13