Naime, obični anđeli, takozvani anđeli iz rinfuze,
Često noću mjesečare. To su naivni anđeli.
Ispravnije: nevini. Somnambuli.
Njih Gospod osobito voli.
Oni su Božji miljenici
I teško onom koji im naudi.
Oni noću šeću pored žive ograde i kad naiđu na rupu,
Na čuvenu Dragojevićevu rupu,
Prođu kroz nju kao da je nema.
Jednostavno izađu – uđu.
Uđu – izađu.
Pali anđeli su lukavi!
Promatraju Božje miljenike dok mjesečare
Pa ih onda oponašaju: hodaju, kao i oni,
Zaklopljenih očiju, ispruženih ruku
I blijedi kao mlijeko.
Stražari ih ne mogu
Nikako razlikovati.
Ne znaju koji je anđeo u pitanju. Je li to pali anđeo
Ili somnambulni, nevini anđeo? Pripucali bi, ali kako?
Jer, stražari imaju savjest, koja mora biti uvijek čista!
Kazne za nečistu savjest su jebene: izgon iz Raja!
Zato kerubini, za svaki slučaj,
Pripucaju unakrsnom
Vatrom
Na svakog anđela koji prođe kroz Dragojevićevu rupu!
I to bez upozorenja!
Kad anđeo padne, on je pali anđeo! Tada su kerubini sigurni
Da nisu pogriješili. Više nemaju problem savjesti,
A dragom Bogu se ne da svakom od njih
Lobotomira glavu
Da bi došao do Istine i samo Istine.
114