DRAGOJEVIĆEVA RUPA
Stvar je ovakva.
U Raju vlada željezna disciplina.
Poslije ručka anđeli odlože krila u hodnik,
Peru ruke i noge i idu na obavezno spavanje. Nakon toga
Proučava se Petoknjižje, glancaju Gospodinova odličja,
Pjevaju psalme i Kyrie Eleison, a poslije se igra eci-peci-pec na čvrge.
I tako od Postanka Svijeta,
Svaki dan isto.
Neki od toga prolupaju pa puše travu da zaborave stvarnost.
Usput psuju Boga spuštene glave,
Spremajući
Atentat.
Njih zovu pali anđeli. Oni dobro znaju da će Stvoritelj
Kad-tad saznati za to, jer ima doušnike,
Koji Mu ujutro pospreme krevet,
Isprže jaja sa slaninom,
Skuhaju čaj od
Likoricija
I o tome Chiefu uredno referiraju, dok s Njim igraju belu.
Stoga pali anđeli, čim padne noć, pokušavaju zbrisati iz Raja
Kroz čuvenu rupu Danijela Dragojevića iz pjesme „Ograda“,
Kroz koju se čak i njegov kos sprema u tišini
Da proleti.
Međutim, ogradu čuvaju Stražari, takozvani kerubini.
Oni imaju oružje: po danu plamene mačeve za turiste,
A noću uglavnom automate Heckler&Koch MP5 i još k tome
Žestoke reflektore, koji se pale na šum anđeoskih krila,
A nabavili su i infracrvene kamere za noćno snimanje.
Ali imaju problem.
113