To je vrijeme čitanja
preko ramena dok šušte
Novine i pod prstima
otiskuju svoje boje.
Proljeće
Zar će opet kiša smesti
kestenovima cvijeće,
stresti kao smeđi šećer
u kavicu preko šlaga?
Žličicom smo podijelili
tu tišinu, kao lani
takli Eliota, Audena
o tanjurić uplakani.
Briše štropot prvih kapi
prašni pločnik niz ulicu
i pečate suhe stavlja
pod krošnjama i tendama.
Nad slivnikom ovjenčano
zaplutat će sitno smeće,
ukočit se, zatim skočit
Crnom moru zaploviti.
Jutro
Rano kad stid oblije grad
kroz prozor mi zapjeva zrak,
bolno širi pluća do dna
i plav se nagne van u dan.
Suze jutra sa lakata
427