ali nigdje te role papira.
Jer,
što bi moglo odražavati duh vremena
i urlik rotacije
(kako se, ne tako davno, govorilo),
što bi drugo moglo nego wc rola.
I svaki posjet toj ustanovi
jedan list – pjesma,
tiket,
jedan, jer poezija je ipak kondenzat – koncentrat,
i u zatvoru dragocjena
ako ga dopadneš, kako reče kovač,
a font iz sna morao bi biti kaligrafi ja zapravo,
da ne kažem krasopis, što je opet već
zaboravljeno,
dakle, ako ne krasopis, pa možda onda strip,
sličice...
Sličice koje bi se na pritisak same recitirale,
ali to je nemoguće
prodati
(možda kao autorski primjerak)
ili
ostaviti tako
samo bijela rola da se vrti kao zamorac u kotaču,
vrti, vrti, vrti,
sve dok ne ostane
samo kartonska osovina
Izbor pjesama iz zbirke „Vježbe“, Jutro poezije, Zagreb, 2000.
425