Jedući jabuku
Okrećem je, zagledam je
veliku kao New York.
Odgrizem, odmaknem.
Tako nastaju jake marke,
redukcijom.
Svi znaju taj zaštitni znak
računala.
Ovo je zalogaj spoznaje,
okus i miris riječi.
Ti sjediš pod stablom,
u vječnosti.
Ove tlapnje izazivaš,
sve ove ludosti.
U krilo bih ti je bacio
da je zlatna,
jer jabuke voliš.
Kha – faraonov arhitekt
Koliko zvijezda,
a izabrali su samo jednu
– dvojnu –
faraonov arhitekt i njegova vjerna Merith.
Spremili su sve vječno
da ih obasjava Sirius.
Umotani kao da su spašeni iz vatre
počivaju sada u Torinu
ti zemni ostaci,
a duše im kao svjetlost došle
tek do zaslona naših Olimpusa,
zelenkaste kao što su stabla
u tunelu drvoreda u mojoj ulici
u kojoj se lišajevi i mahovine zelene
kao zaustavljeni odsjaj travnjaka
pojačan semaforom.
Hoćeš li Hator kao ljubičastu kravicu,
422