pogledi prate ih.
Zatim munja bljesne.
Zagrmi poljubac.
A u ogledalo,
u puder natopljen,
pamuk se zagleda.
Pan
Kako je bilo onda,
prije poraza na Tmolu,
prije Selene i prije Eho?
Ptica je otprhnula,
grana se zanjihala
na vjetru
ili su tvoje kose zaklonile sunce?
Kao da je sjena pala
i niti mjesečine
ili paučine
šiknuše u užasnu kostrijet.
Mila moja,
pobjegla si,
jer u ovom prividnom svijetu
ja sam utvara
s bradom i kozjim nogama.
Iz tvojih stopa sada ljeska se liska,
raste trska,
cvjetaju lopoči.
Ne zbog zadivljenih nimfinih očiju,
nego što drugo ne mogu,
ja utiskujem poljupce
u siringu.
421