Crni jasen
Poskoč’ koro na drvetu
ka ‘no koža na jaretu…
(Pučka brojalica)
Ni pepeo nije ostao,
samo sjećanje na Yggdrasil,
samo križići utetovirani,
upravo – nasicani!
(što je zaboravljena riječ kao i
Sunce i Mjesec – na rukama).
Tako su tjerali zmije, valjda,
kao štapom.
Čini se, onda, jasen je za sve stvoren!
Ipak, bit ću otvoren, bolje ti je ne sadi ga i,
ne stavljaj glavu na njegov korijen,
ležeći u teškoj sjeni –
bez snova ćeš ostati.
Nesanica je smilje –
mirisna metlica.
Slatki sok je mȁna.
Mána ti je i ako ne vjeruješ
(jer što je gorko ljekovito je)
kad na plamenu kora pusti vodu
i tako hladna namaže se...
Crni jasen u proljeće pjeva.
Tu činjenicu treba razotkriti –
bajalicuposkoč’ koro upakirati
kao kolačić od oliva
u kakvu internetsku aplikaciju.
Jer kako inače primijetiti jasen
i što je zapravo to drvo u drvoredu.
Čak i na autobusnoj stanici
on drži zajedno zemlju, raj i pakao,
iako nitko od čekača to ne vidi.
419