što ga je voda potakla
kao što preskakanje srca
dade osjećaj crvenjenja.
Vrijeme se ubrzava
kao žar na vrhu cigarete
kad se jako povuče
dim
i život se pretvara
u reminiscencije.
Na Siminoj zgradi piše Jana
Simi Mraoviću
Na Siminoj zgradi piše Jana,
ustvari, ta reklama u Potočnjakovoj ulici –
za vodu je, a ne za vidanje rana.
I ona iznad ravnoga krova sve poglede drži na uzici
i onih što stigoše pred muzej na ekskurziju
i onih iz AvenueMalla usana zalivenih emulzijom.
Sve je drugačije od kada je Simo prešao
na drugu stranu.
Tulum se održava u meandru fasade muzeja kao
instalacija.
Suvremen si i uspio samo ako te vide na ekranu
i tada ti podižu tumul od ljuskica bundeve i pistacija.
Davno je bilo kad smo za dug i zdrav život pili
– ne vodu – votku k’o vodu i iznenada otkrili
da bajke ima i Ukrajina,
i povodom toga, u Tkalči, povisili bismo svakoj ocjenu
djevi što prođe napeta kao paučina.
Tako smo nekako održavali mentalnu higijenu.
A sada, kad bi moguće bilo eto
da duh stane za šank caff e bara Merletto,
on bi, bez sumnje, zaronio u čipku kapučina,
a potom sakrio glavu pod Pegazovo krilo
od trica i kučina.
418